Aziz Hadzihasanovic-DUHOVI HUNA-2
...Aleksa Buha seosko-ruralni ambijent Pala u ekstazi prizemnog hvalisanja i pretjerivanja opisuje kao"srpski Bon,naspram duhovnog zida koji danas,poput istocnog i zapadnog Berlina,deli srpski Beograd od nesrpskog"
(Telegraf,19.oktobar `94.,Beograd).Zelio je da izrazi zalosnu duhovnu usamljenost naspram urbanih centara,kao civilizacijskih izvorista,u kojima je"nama demokratija donijela ropstvo",kako je rekao R.Karadzic(Yutel,Sarajevo,
3.mart 1992.).Zato je i ovom slucaju glorifikovano"preimucstvo zaostalosti kao pocetnog intelektualnog kapitala",
kako se izrazio"otac srpske nacije"Dobrica Cosic("Teze za novu politiku","Srpsko pitanje",Politika,1992.,Beograd).
U tom kontekstu formirana je"cetnicka urbana gerila koja borbe u planini shvata kao lov na divljac"(Goran Maric alias Malkolm Muharem,cetnicki major,"Duga",30.avgust-13.septembar `92.,Beograd).
I sam"otac bosanske nacije"Milorad Ekmecic nazvace nasilje kao"babicu stvaranja nacionalnih drzava",gdje to sve vidi uglavnom kao"nasilje u ratu".On ce to,bez trunke osjecanja griznje savjesti i vlastite odgovornosti,izgovoriti jos u toku uoblicavanja velikosrpskog stravicnog pokolja u ime nacionalnih drzava(Knjizevne novine,1.decembar 1988.,Beograd).
I iz kolijevke vandalskog nasilja nad"Ferhadijom",iz Banja Luke,javice se Radovan Brdjanin,porukom u Skupstini Republike Srpske da se"Srbi iz mog kraja vec sesto godina zele konacno obracunati sa Turcima"(RTS,19.januar
`93.).Te godine,kao sto je poznato,u ime"visevekovne osvete",srusena je cuvena"Ferhadija".Do temelja i veoma strucno.
I sam Radovan Karadzic ce to jos jednom potvrditi(NTV Studio B,24.april `93.)osvetnickom porukom da"gradjanski rat u Bosni i Hercegovini traje vec 70-80 godina...traje vekovima".
I tako unedogled.Slazu se,poput snoplja,naviljci opsesivne antiurbane mrznje protagonista velikosrpskog fasizma.
U posljednjoj bosanskoj tragediji tako je vaskrsao klonirani duh hunskog atamana Atile.Podgrijavao je i podstrekavao najprimitivnije rusilacke nagone i strasti ili,kako bi to rekao zovijalni Bogdan Bogdanovic u svom
"Gradu i smrti",zapljuskivao je gradove talasima prezira u ubilackim nastupima gradomrzitelja i gradorusitelja.U tome je vidio motivaciju primitivnog fasizma u rusenju nasih lijepih gradova i njihovih velikih civilizacijskih tekovina.Tu je nalazio i prepoznavao"etnicke higijenicare"i gospodare rata,koji"nasiljem hoce da zatru tragove ljudske i materijalne raznovrsnosti,interkulturalizma,prozimanja civilizacija i urbaniteta".
Tu je prepoznavao ovovremene Hune.
Doticni Atila iz Banja Luke,koji u ime"okrutne turske okupacije"brani i stiti djela najprimitivnijeg vandalizma,
dakle,samo je jos jednom divljacki podvrisnuo u maniru drevnih Mongola pri njihovim jurisima sa strijelama,
sjekirama i kopljima,na tadasnje svete hramove i lijepa zdanja gradova Evrope.
Razlikovao se od drevnog Atile samo po jednom-imao je-ko zna zasto,sarenu kravatu.
I ova vrsta balkanskog fasizma na krajnje rigidan nacin negira sve sto je zajednicko;sve sto je skupna civilizacijska tekovina.Upad i pohara Sarajeva od strane princa Eugena Savojskog 1697.godine kao da su tek prenuli iz drijemeza tamosnje vlasti.Poslije pomenute sarajevske katastrofe vrsene su velike pripreme da grad preduprijedi sve buduce slicne nasrtaje i nasilja.Otvorenijim ocima je gledao na opasnosti koje ga,onako nezasticena,mogu snaci.Na celu velikog projekta,koji je pripreman od 1727.do 1729.godine,bio je licno vezir Ahmed-pasa Rustempasic-Skopljak.Trebalo je izgraditi znatno vecu i savremeniju gradsku tvrdjavu.Iz Dubrovnika stiglo je pet lagumdzija i pet cerahora(tvrdjavskih zidara).Po ovom projektu nad tvrdjavom predvidjene su cetiri tabije-Arnaut tabija,Tabija kod kapije,Jekovacka tabija i Strosicka tabija.
Gradjenje sarajevske utvrde trazilo je ogomne kolicine kamena.Nalozeno je zato da se iz svih grobalja,bez obzira na vjeru i pleme,ravnomjerno i bez ikakve religijske pristrasnosti,uzmu i ugrade u zidine tvrdjave velike kolicine nadgrobnih spomenika-od stecaka do nisana,od krstaca do isklesanih jevrejskih znamenja.
Poslove je zavrsio Ali-pasa Hecimovic znatno kasnije.
U zidine sarajevske sigurnosti tako su ugradjena isklesana posmrtna znamenja i poruke ogromnog broja Sarajlija.U duvarovima koji su stitili grad ispreplitala su se,majstorskom rukom dubrovackih zidara,muslimanska,
krscanska i jevrejska imena i simboli.Pratile su ih i odgovarajuce poruke umrlih sarajevskih gradjana svih vjera i plemena.
Mrtvi su svojom uklesanom opomenom stitili zive.Nisu brojali,niti prebrojavali,ni polumjesece sa zvijezdom,ni
krstove,ni krizeve,ni Davidove zvijezde.Ali,sta to sve koristi pricati banjaluckom Atili sa sarenom kravatom-on uziva samo u razvalinama.
On to i ne krije.
(Aziz Hadzihasanovic-"VRIJEME PROSLO-VRIJEME SADASNJE")
|
