Midhat Ajanovic-Ajan-ZEMLJAK-2
(Göteborg,jesen 1996.Biljeske iz razgovora s Mirsadom T.,ugostiteljem iz Göteborga,porijeklom iz Bosne)
...Medju izbjeglicama se onda pojavio i Colic,koji je svasta znao i umio lijepo pricati i pisati pa smo tu njegovu vjestinu htjeli iskoristiti.Mislili smo da ce on ljudima govoriti mudro o potrebi da se nas narod,makar i u izbjeglistvu,medjusobno poveze,a da ce ga ljudi slusati.Colic i ja putovali smo nekoliko puta mojim autom kroz Svedsku u potrazi za nasim sunarodnicima.Posjecivali smo izbjeglicke kampove i dijelove svedskih gradova sto su pretvoreni u geta u kojima zive samo stranci.Geto mozes odmah prepoznati:skoro na svakom balkonu u tim naseljima postavljene su satelitske antene.
Ljudi gledaju televiziju na svojim jezicima.Naravno,nase Bosanske televizije nije bilo na satelitu i Bosanci su gledali onu iz Hrvatske,iako je i Hrvatska u to vrijeme ratovala protiv nas i na njenoj televiziji se mogla uglavnom cuti samo histericna ratna propaganda protiv Bosne.
Ja sam se tome cudio,a Colic je samo slijegao ramenima.Govorio je da se na taj neshvatljiv bosnjacki mazohizam vec bio navikao u Sarajevu.Kadgod bi,rekao je,doslo malo struje opkoljene Sarajlije su,radije nego Bosansku,gledali Srpsku televiziju s Pala,ciji su im se voditelji rugali u lice,surovo se izivljavajuci nad njihovim mukama.
Mimo mog ocekivanja Colic nije bio dobrodosao medju nase ljude.
Jedni su odbijali da ga slusaju i optuzivali ga da nije dobar musliman,da nikad ne ide u dzamiju,da pije,da cak zivi s nekakvom Hrvaticom ili Srpkinjom("ko ce ga znati,u svakom slucaju,s nekom inovjerkom").Shvatili su kao provokaciju njegovo pitanje o tome zasto se u bosanskim klubovima okupljaju gotovo iskljucivo Bosnjaci,kad ni u domovini,gdje se prezivljava u najgorim mogucim okolnostima,niko i nikad nije doveo u pitanje jednako pravo na Bosnu onih Srba i Hrvata koji su odbili da ucestvuju u fasizmu sopstvenih nacija...A ako Hrvata i Srba,kojima je Bosna u srcu,ima dolje u bosanskom ratnom paklu,valjda se takvi mogu naci i ovdje,u ovom rahatluku?Ovakve Coliceve rijeci bile su tumacene od galamdzija u bosanskim klubovima kao njegov zal za Jugoslavijom.Nazivali su ga komunistom i govorili mu druge slicne budalastine.
Na drugim mjestima njegove su rijeci o potrebi da se Bosanci povezu medjusobno,da razviju unutarnacionalnu solidarnost,docekane na noz od jedne druge vrste ljudi.Oni bi mu govorili:"Neka ide do vraga i on i Bosna!","Kome je trebala samostalna Bosna?","Mogli smo ostati u Jugoslaviji,slusati sta Beograd kaze i tako izbjeci rat i prezivjeti".Moglo se sresti takvih ljudi koji nisu zeljeli nikakvim skupovima-na kojima se ispoljavala privrzenost Bosni-ugroziti svoj novosteceni status.Sigurnost koju su osjecali u mirnoj Svedskoj,gdje su se uselili u udobne stanove i primali pristojne pare od socijalne pomoci,nisu bili spremni zamijeniti varljivim snovima o Bosni i o povratku kucama,u sto su mnogi ionako prestali vjerovati.Colic mi je jednom,uz pice,rekao da ga je strah,da se plasi kako bi se konacna katastrofa naseg naroda mogla desiti kroz samoubilacki,samounistavajuci unutarnji sukob.Bojao se da bi se krvavo finale ukupne tragedije Bosnjaka moglo desiti nakon svih mogucih gubitaka zemlje i ljudi,nakon svih prevara na toboznjim mirovnim pregovorima o Bosni sto su se odrzavali po bijelom svijetu,
nakon laznih deklaracija UN-a,nakon sveg politickog cirkusa kojim se u velikom svijetu siri magla o navodnim pokusajima da se Bosna spasi jednim tako neefikasnim sredstvom kao sto je diplomacija,sto nikad nije bilo nista drugo do kupovima vremena za ubice Bosne.Kad,nakon svega toga,Bosnjaci ostanu stijesnjeni u nekom rezervatu,tad bi mogao poceti konacni,medjusobni obracun izmedju onih koji idu u dzamiju i onih sto vole kafanu,
izmedju onih koji su ostali u zemlji i izmedju izbjeglica,izmedju onih ciju su nesrecu prouzrocili srpski cetnici i onih sto su stradali od hrvatskih nacionalista-i kako vec sve nije medjusobno izdijeljeno to malo i nesretno pleme,sto se golim okom moglo vidjeti i medju nasim izbjeglicama u Svedskoj.
Sve je to vuklo korijene,smatrao je Colic,jos iz perioda turske uprave nad Bosnom,mozda cak i iz srednjevjekovne bosanske kraljevine.Turci,naime,nisu nikad u Bosnu slali puno svoje vojske.Bosna nikad nije bila pod nekom snaznom Turskom vojnom okupacijom,a ipak je kroz generacije,u vremenu dugom cetiri stoljeca,bila stabilni dio Otomanske imperije.
Umjesto da se upute u rizik vojnog pokoravanja Bosne,Turci su Bosnjacima podilazili time sto su im dijelili titule-i sakom i kapom!-razvijajuci tako kod njih stalnu medjusobnu zavist i surevnjivost,koje su ih sprijecile da se organiziraju i okupe kao zreo narod.
Gdje je mnogo careva,niko nije car.Pogledaj samo nasa prezimena,govorio bi Colic,gotovo pola od njih sadrzi
u sebi rijec"spahija","beg","aga","pasa","ajan"ili neku drugu plemicku titulu.Toliko aristokracije ne bi podnijela ni onakva Engleska,a ne mala Bosna.
Koliko god ti kesa bila tanka,i makar ti imanje ne bilo vece od avlije,mogao si u Bosni nakaciti na celo titulu velikasa.
Zar je onda cudno sto se u nasoj povijesti znalo desiti da jedan prvak digne bunu,cak pobijedi Turke,istjera ih iz Bosne,ali umjesto ocekivane slave i pocasti,dozivi da ga drugi velikas izda i proda Turcima,koji bi se-kad bi ponovo zavladali Bosnom-"zahvaljivali"izdajniku tako sto bi ga svezali konjima za repove i vukli kroz carsiju.Kao da je osornost jednih prema drugima nesto sto mi Bosnjaci nosimo u genima?Koliko smo spremni usmjeriti mrznje i potcjenjivanja prema svom sunarodniku,narocito ako se na ma koji nacin izdvojio od drugih,toliko smo kadri biti snishodljivi,cak i prema onima koji nas unistavaju.Svaki od nas misli da je najbolji i najveci u svemu i da je bas on taj koga svi drugi treba da slusaju i slijede,da je bas on taj pasa medju pasama,beg nad begovima,i nema nijednog opceg interesa-koliko god ogroman bio!-koji moze nadjacati nasu sitnu licnu korist.
Kako drugacije objasniti,osim necim sto je davno ugradjeno u nas kolektivni genetski kod,tu nasu smijesnu oholost,nasu prijetvornost,nasu neodoljivu potrebu da ogovaranjem ujedamo nase sunarodnike,da im se smijeno iza ledja?Kako drugacije objasniti prezir nas samih prema sebi,nasu nemogucnost da se ujedinimo ni u dzehenemu Bosne,niti u udobnosti Svedske,cak i sad kad su vece sanse da nas nema nego da nas ima...?Kako?Osim,ako nije u pitanju Bozija kazna?
Eto,tako mi je govorio Colic-ja sve upamtio,pa sada Vama ispricao...
(Midhat Ajanovic-Ajan-"USELJENIK")
|
