Aziz Hadzihasanovic-DUHOVI HUNA-1
Kao da jos zvekecu lanci duhova drevnih hunskih siledzija.Kao da jos odjekuju neartikulisani urlici nomadskih Atilinih Mongola iz IV stoljeca u jurisima na sve sto je civilizacijsko,urbano,ljudsko.
Eksperiment danasnjih beogradskih velikosrpskih laboratorija,ipak,nije uspio.Nije na bosanskim prostorima idealno klonirano jedinstvo duha,recimo,jednog ledeno nemilosrdnog Atile i jednog janusovskog lica Slobodana Milosevica.
Kloniranom duplikatu uvijek necega manjka-ili je previse plahovitosti u planiranom prolijevanju krvi,ili je premalo ljudske i moralne obazrivosti.Dvojnici nikako da odraze skladno i,sto je posebno vazno:manje upadljivo,jedinstvo svireposti i licemjerja.Atila,mrtav,naravno suti,Milosevic,naravno ziv,suti i radi.
Najnoviji beogradski laboratorijski uzorak,nazvan Milorad Dodik,koprca se poput tek ulovljene ribe-nad glavom je inostrana toljaga,a pod nogama Miloseviceva zeravica.Biljana Plavsic takvih nevolja nema-svojevremeno je maksimalno klonirana,ali su njene realne mogucnosti,racunajuci i njenu donedavnu kompromitujucu proslost,za beogradske verzije izgubljen slucaj.Zato samo ljutito prica o fobiji gonjenja paljanskih lopova.
A niko ne laze tako kao ljutit covjek,kaze Nietzsche.Eho neuspjelog koniranja culi smo ovih dana iz usta izvjesnog Djordja Umicevica,gradonacelnika Banja Luke.Prema onome sto je izrekao,priprosti seoski knez u brdima za ovog
banjaluckog gradonacelnika je pravi-pravcati lord mayor.Rekao je-a prije njega sa istim barbarskim primitivizmom ton je porucio i lokalni politicar Predrag Lazarevic-da od cetnika brutalno srusena Ferhad-pasina dzamija"Ferhadija"ne treba,niti moze,biti obnovljena zbog"istorijskih razloga",jer je rijec o objektu"okrutne turske okupacije".Spomenik vrhunske kategorije po katalogu UNESCO-a,kao sto je poznato,potice iz 1579.godine
Iz polukloniranih hunskih dusa progovorio je ponovo glas pustahijskog,antiurbanog piromana i rusitelja-Milosevicevo janusovsko lice bilo je lose preslikano.Hunski urlici nisu bili u stanju,u svojoj primitivnoj osionosti,da slazu nista pametnije;nista manje divljacko;nista manje napadno;nista manje Atilino.Srpski ekstremni nacionalizam-i pored svih daytonskih i drugih konvencija i zakletvi-latio se sirove brutalnosti naspram svega sto je ljudski,zajednicki,urbano oblikovano.Zov plemenske divljine bio je jaci.
Nastavio je ono sto su ranije-manje ili vise uspjela-Miloseviceva kloniranja ucinila na ovim ubogim bosanskim prostorima.To je permanenta,rusilacka,krajnje egoisticka averzija prema svemu onome sto se,kako veli Igor Caruso,naziva pretvaranjem ljudi u zivotinje,ali"mi nismo htjeli rat,mi ga necemo i mi necemo ostati zivotinje-mi smo ljudi i to cemo ostati".Kako drugacije protumaciti primitivne rijeci i poruke pomenute dvojice nesrecnih banjaluckih Huna?Nastavljaju kao da se juce nista tragicnog i surovog nije dogodilo.Kao da niko tamosnjii nije dotakao ni kamicak razvaljene"Ferhadije".Kao da su,doista,sveti hram sravnili nasilnistvo i antiurbana mrznja autohtonih Atilinih duhova,
bez posredstva i prisustva ovih danasnjih.
Trazili su,nasilnicki,ucjenjivacki,da nestane sa zemlje sve sto nije strogo jednoplemensko,seljacki izvorno,strogo svoje i samo svoje.Ulagali su u svoje palanacko,seljacko iskustvo,kako bi rekao mudri Rade Konstantinovic,
mitologiziranu jednoobraznost,jedan obrazac,jednu formu zivota na ovim multietnickim prostorima.
U zacetku nesrece famozni trebinjski gradonacelnik i kamiondzija Bozidar Vucurovic izrazice,ruseci dubrovacke bisere,svoj antologijski primitivizam(Vreme,16.decembar,`91.,Beograd)da"ako bude trebalo napravicemo jos lepsi i jos stariji Dubrovnik".Ovaj trebinjski izdanak kloniranog Atile iz Zubaca,u svojoj guslarskoj pjesmarici priznace da u Trebinju prepoznaje"gradsku kugu","nametnute obaveze"i"nevjerstvo".Napravio je potom,kao veli Sreten Vujovic,kao
glavnokomandujuci januara `93.,konacan"osvetnicki zahvat"-protjerao je iz Trebinja sve Bosnjake i porusio sve dzamije.
Isti obrazac za nesrbina i njegove bogomolje ponavljao se,sa vecim ili manjim uzasima,u desetinama bosanskih i hercegovackih gradova.Sarajevo je u tom pogledu postalo simbolikom raspojasanosti hunskog rusilackog antiurbanog duha.
Povodom dobijanja Ratkoviceve nagrade za poeziju `93.Karadzic ce za podgoricku"Pobjedu"izjaviti da smo"mi Durmitorci slobodan svet;mi smo vrlo cesto gradove dozivljavali kao zatvor".U pjesmi Vuksan on pjeva:
"Spusti se u gradove
da bijemo gadove.
Vuksane,blagdare,lepo ti je ime".
Izjavice ovaj haski duznik,povodom uzasne opsade Sarajeva(NIN,10.februar `95.,Beograd)da se"zmija ne drzi nikada za rep,nego za vrat i mi smo to morali postici".U istom intervjuu objasnjava urbanisticka i arhitektonska rjesenja Sarajeva na punom principu nacionalne getoizacije.Momcilo Krajisnik,u izjavi"Srpskom Oslobodjenju"(Vreme,28.
novembar `94.,Beograd)jos vise je hunski radikalan.Kaze da je"perpektiva Sarajeva takva da ce u buducnosti biti jedinstven grad,ali u potpunosti srpski-Muslimani ce morati traziti svoju prestonicu,mimo Sarajeva,negde drugo".
Momo Kapor napisace za svoj rodni grad,za Sarajevo,da je to"neprirodna tvorevina,srusena sama od sebe",a Dragos Kalajic javno ce iskazati,kako veli Sreten Vujovic,"neronovsku radost sto je Sarajevo u plamenu"...
(Aziz Hadzihasanovic-"VRIJEME PROSLO-VRIJEME SADASNJE")
|
