SLAVONIJO,ZEMLJO GLAVASEVA!
18.V-19.V 1993.Put Zagreb-Ljubljana-Beograd
U vlaku za Ljubljanu,koji je prilicno pust,sjedim pored zene mojih godina.Same smo u kupeu.Zapocinjemo razgovor.Ona je iz Osijeka,nastavnica...Prica kako je Glavas pokupovao mnoge kuce u Osijeku,obogatio se.I Kramaric je,veli,"omastio brk",ima trosobni stan,cesto putuje u inozemstvo,ali"nije to postigao tako cisto lopovski,
nego vise indirektno"...Pricam joj kako sam bila u vlaku koji je putovao iz Brezica u Zagreb i kako je nastupila odjednom uzbuna,vlak stao...Ona se na to smije,kaze mi,"Vase uzbune!Kod nas su padale granate,ginulo se na ulici,i u kuci...I onda se covjek izvitoperi i pocne potiskivati realnost.Zavaravati se.Ja,recimo,pecem palacinke.
Grune,ja jurnem u hodnik,pod stok,koji me zapravo ne bi zastitio,pa se onda brzo vratim,prevrnem palacinku i opet pod stok..."
Zena djeluje kultivirano.Prica zivahno,no s izvjesnom distancom,kao da mi se ne zeli pribliziti vec samo sto brze ispricati sto vise toga..."Opasno je bilo,jako opasno",veli."Imala sam vise ljudi na rucku,trebalo je peci puno kruha,a otici po kruh riskantno.Ja nategnem iz flase s rakijom,a inace ne pijem,i juris.Vratim se s pet kila kruha"...Prica kako je gradom,u doba granatiranja,lutalo puno napustenih pasa,kopali su po smecu.Jednom se nasla uz psa kad je grunulo.Pas se bacio na zemlju,kao i ona,samo puno brze,i odmah se sasvim ukocio.Cim je utihnulo,skocio je...
Pitam je da li je grad jako ostecen.Kaze da je ostecen,ali ne nepopravljivo.I sad je,veli,u gradu i dalje nocu opasno,
"haraju bande".Pijani mladic,pripadnik HV,ubio je vojnog policajca metkom u celo,kad je ovaj od njega zatrazio da sidje iz tramvaja jer je pijan.Ljudski zivot,u Osijeku,veli,kosta 500 DM.Neki dan su poginula dva mladica,dok su postavljala bombu pod jednu slasticarnu.Jedan od njih bio se ozenio prije sedam dana..."Za 500 DM mozete naruciti ubojstvo,a stan otkupiti za oko 3500 do 5000 DM,ako su papiri mutni",veli.Kaze da se ne smije izlaziti iz stana.Njena je kolegica izisla iz garsonjere,usao je gardist sa zenom i dvoje djece i vise ga se ne moze izbaciti.
Kolegica sad stanuje kod prijatelja.Pitam je da li je stan zasticeniji ako je privatan,otkupljen.Kaze da jest,"Ali Srbima ni to ne pomaze".
Prica kako katkad slusaju srpski radio,Radio Beli Manastir,koji je"jezivo primitivan,ne znaju ni tekst procitati,a za vrijeme citanja spiker kaze,`Gdje sam ono stao?`"...Studenti i djaci,veli,vise nece da citaju ni knjige na latinici,ako je prijevod srpski,a kamoli cirilicu."Ne znam sto da radim",veli,jer prijevoda na hrvatski jos nema,pa su tako ostali i bez dijela literature.
Kaze da njeni roditelji,penzioneri,"cijeli su zivot radili",vise nemaju ni za cigarete,"a to im jako tesko pada jer su oboje pusaci".Dok mnoge izbjeglice u Osijeku zive dobro.Njen rodjak,dragovoljac,nadao se da ce u Zagrebu dobiti trosobni stan za zasluge u ratu,ali ga,veli,nije dobio.Taj je rodjak inace predlagao,najozbiljnije,da se na granici izmedju Srba i Hrvata podigne kineski zid.
"Otkrila sam toliko toga o ljudima,iskazuju se u ratu...Susjed,fin covjek,odjednom cusne tudje dijete u sklonistu,jer mu je islo na zivce...A drugi,koji je izgledao kao dobar djedica,razvikao se s balkona na dvoje hrvatske djece iz Bosne,jer su se posvadjala s njegovom unukom.A djeca k`o djeca...Vikao je,`Dotepenci jedni,svinje.Tko ste vi?Moj unuk je tu rodjen.Vratite se gdje spadate!`"Kolegica iz djecjeg vrtica joj je pricala kako je jedno dijete iz Bosne,
djecak od tri i pol godine,rekao pred djecom,"Hljeb",a djeca su ga onda opkolila i htjela ga tuci.Vikala su mu,
"Srbin,Srbin"...Mali se zavukao pod stol i ponavljao,"Ja sam Hurvat,ja sam Hurvat..."Majka ga je vec ucila da ne smije reci Hljeb nego Kruh,ali je premali pa je zaboravio.
Kaze,"Kad na Srbe padne granata svi se raduju,vicu,a ja ni tada ne osjecam radost"...Onda mi je ispricala pricu iz neke djecije knjige,kako je jedan pedagog morao cuvati osamdesetero djece i da bi ih nekako zabavio rekao im je neka se podijele u tri grupe,svatko neka izabere svoju.Mogli su izabrati da budu carobnjaci,patuljci ili divovi.Nastala je strka,svako dijete jurilo je u svoju grupu a jedna djevojcica je stala pored pedagoga i rekla mu,"A kud cu ja?Ja sam sirena".On njoj,"Nema sirena.Samo carobnjaci,patuljci i divovi".Ona na to,"Ali kako nema,kad sam ja sirena?".
On se onda dosjeti i kaze joj,"Dobro,posto sam ja kralj neka sirena stoji uz mene".I tako su njih dvoje stajali drzeci se za ruke,dok su ostala djeca jurcala.Na kraju,zavrsavajuci pricu,moja suputnica kaze,"Eto,ja sam ta sirena"...
(Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"
|
