Manuela Sorensen-BOSANSKI PROTESTANT
ALIJA-PASA HUMO
...-Samo oni koji su bili slicni po vjeri mogli su imati uspjeha u vojnoj i drzavnoj hijerarhiji Otomanske imperije,mogli su uzivati ekonomske privilegije u smislu feuda,odnosno nepokretne imovine-objasnjavao mi je bosanski ratnik,iako umoran,strahujuci da necu razumjeti sustinu i nastavio je-Na taj nacin su ukljucivali u drzavni aparat mladost i imovinu pokorenih naroda,koji su im odrzavali ili sirili vlast putem haraca,kulaka i danka u krvi.Tako je na hiljade bosnjackih mladica poginulo u borbama u Aziji,Bliskom istoku,Africi,Sibiru i ko zna gdje,sireci tudje carstvo i gubeci osjecaj za sopstveno.
Zastao je za trenutak dvoumeci se da li da nastavi.Ipak je skupio snagu i objasnio mi jedan od najvaznijih momenata za razumijevanje svog naroda.
-Narod,koji je zahvaljujuci kulturi,duhovnoj i obrazovnoj prednosti nad svojim susjedima mogao da im prkosi,ali i da opstane u formi najmocnije drzave tog vremena,sveden je na nijemi narod koji je,tek dvije stotine godina po dolasku Otomanske imperije,kroz nekoliko imena progovorio na persijskom i turskom jeziku.
-Kako su to uspjeli?-pitala sam zbunjena.
-Recept je bio jednostavan:narodu je data sila,a oduzeta pamet.Sila su bili osedlani konji,iskovane sablje i ono sto je od drugih otimano,a pamet im je oduzimana dovodjenjem Bosnjaka u poziciju da se mole Bogu na jeziku koji ne razumiju.Tako je nestala njihova najveca prednost nad susjedima i pretvorila se u silu koja je bila okrenuta protiv njih.
Pretrazujuci literaturu naisla sam na tekst bosanskog knjizevnika Hamze Hume,iz loze Huma,koji je oslikao stanje nijemog naroda iz tog vremena:"Mi Bosnjaci muslimani u Bosni i Hercegovini,koji smo krvni dio nase nacionalne zajednice,sve donedavno nismo uzimali ucesca u knjizevnom stvaralastvu.Bilo je pokusaja u XVI,XVII i XVIII vijeku,ali
beznacajnih.Mi smo uglavnom imali svoju sevdalinku,svoju epsku pjesmu,a oni nasi Bosnjaci koji su stvarali na istocnim jezicima,ostali su nepristupacni nasim sirim slojevima."
|
