Gojko Beric-SMRT NE PONISTAVA KRIVICU
Ako ste spremni da se vec sada kladite na ishod sudjenja Slobodanu Milosevicu,bilo bi pametno da jos jednom razmislite o tome da casovnik otkucava i u Hagu.Kad je ovog utorka ponovo uveden u sudnicu Tribunala,nekadasnji mocnik sa Dedinja djelovao je kao stari pijetao na kisi.Proslo je punih 38 mjeseci otkako je zatvor Seveningen postao njegovo prebivaliste,a drugo poluvrijeme ovog maratonskog sudskog procesa tek je pocelo.Milosevic je ozbiljno bolestan.Ako bi umro prije izricanja pravomocne presude,to bi bila katastrofa za Haski tribunal.Karla del Ponte je vjerovatno zabrinutija za njegovo zdravlje,nego on sam.
Redovi koje ste upravo procitali predstavljaju fragment moje kolumne objavljene u"Oslobodjenju"od 2.septembra 2004.godine.Kao sto se vidi,bilo je u tom tekstu neceg prorocanskog:juce,osamnaest mjeseci nakon njegovog objavljivanja,Slobodan Milosevic je nadjen mrtav u svojoj celiji u Seveningenu.Sa stajalista pravde to je svakako bila najgora moguca vijest,jer je sudjenje bivsem jugoslovensklom predsjedniku okoncano njegovom smrcu,umjesto ocekivanom i zasluzenom kaznom.
Naravno,svako mora od necega umrijeti,a smrt je nepredvidiva.Ali smrt je bila posljednja karta na koju je Milosevic igrao u Hagu.Trazio je da mu se odobri odlazak na lijecenje u Moskvu,ali je njegov zahtijev odbijen,jer Sud nije bio uvjeren da bi se Milosevic vise ikada vratio na nastavak sudjenja.Nakon samoubistva bivseg vodje pobunjenih Srba u Hrvatskoj Milana Babica,Karla del Ponte je prije nekoliko dana ostala bez svog najvaznijeg svjedoka,a juce i bez svog najvaznijeg optuzenika.Dovoljno da i sama simbolicno ponese crni flor,jer je kao glavnu tuziteljicu Haskog tribunala tezi udarac nije mogao zadesiti.
Razocaravajuci ishod sudjenja nekadasnjem srpskom Fireru vjerovatno ce pokrenuti lavinu optuzbi na racun Tribunala,a Karle del Ponte posebno.Njoj je i ranije prigovarano da olako trosi vrijeme,a time i novac.Optuznica protiv Milosevica pripremana je u tajnosti punih sest godina,a samo sudjenje je trajalo cetiri godine.Bio je to nedopustivo spor,mlak i dosadan proces koji ni po cemu nije opravdavao epitet"sudjenja stoljeca".Odlucivsi da sam sebi bude advokat,Milosevic je mnoge naveo na zakljucak da je covjek oskudne inteligencije.Ispostavilo se,medjutim,da je u njegovom"ludilu"itekako bilo sistema.
Obilato je koristio sve elemente svoje tehnologije vladanja Srbijom i trijumfalno izlagao svoju vladarsku proslost,tvrdeci kako je sve sto je radio-radio u ime i u korist naroda ciji je bio grobar.Sama optuznica nije mu znacila nista,niti se na nju osvrtao.Uostalom,sve najvaznije u njegovom zivotu dogodilo se prije dolaska u Hag.
Znao je sta ga ceka i zato je odlucio da,sjedeci na optuzenickoj klupi,svoju bizarnu ulogu igra do kraja.Miloseviceva haska interpretacija dogadjaja nije imala nikakve veze sa realnoscu,sa milionima unesrecenih ljudi,sa monstruoznim zlocinima u Hrvatskoj,Bosni i Hercegovini i na Kosovu,sa nebrojenim lesevima,masovnim grobnicama i potocima ljudske krvi.Ponekad je u toj ulozi znao biti zavodljiv,pa je svojim poljuljanim pristalicama kod kuce,iako okruzen zatvorskim strazarima,ponovo vracao vjeru u vlastitu moc.Odbijajuci da se suoci sa prizorima uzasa koji su mu predocavani,Milosevic se ponasao kao da su mu Srbi dali jos jedan mandat,ovog puta mandat tuzioca protiv neidentifikovanih pripadnika velike"medjunarodne zavjere"protiv Srbije,olicene u Zapadu i Vatikanu.
Time je ne samo dobijao na vremenu i sticao prividnu stratesku prednost nad Tribunalom vec je uspijevao da u Srbiji podstice radikalni nacionalizam i neprijateljsko raspolozenje prema Medjunarodnom sudu za ratne zlocine.Tuzitelji i sudije Tribunala nisu uspijevali da ga obuzdaju i sprijece u toj dobro smisljenoj zloupotrebi procesa i u kradji vremena.Ako je,dakle,Sud time dozivio fijasko,krivica je u najvecoj mjeri njegova.
Na pocetku svoje beskrupulozne vladavine Milosevic je bio srpska ikona,Sveti Djordje koji je na Gazimestanu obecao Srbima da ce ubiti strasnu azdahu koja ih kani progutati.U Srbiji je bilo vise njegovih slika nego drveca.Zapadne diplomate je fascinirao na mnogo nacina,mjesavinom otvorenosti i lukavosti,gostoljubivosti i suzdrzanosti,pokeraske odlucnosti i prikrivene nesigurnosti,ali najvise time sto je lagao sa krajnjom iskrenoscu.Milosevic je svih ovih godina opisivan kao"nekrunisani kralj svih Srba","balkanski kasapin","monstrum sa Dedinja","pripadnik najopasnijeg soja vladara koje je svijet vidio"...U Hagu je drsko tvrdio da je Srebrenica"lazni mit",te da ce on dovesti svjedoke"koji ce ponuditi drugu sliku Srebrenice".
Miloseviceva bezosjecajnost i prezir prema vlastitim zrtvama nisu imali granica.A to je ono sto ga je cinilo monstrumom zarazenim bjesnilom vlasti.Nije bilo sporno da je komandovao vojskom i policijom,
tajnim sluzbama i medijima,ali je u Hagu dokazano da je pod svojim sinjelom drzao i legalizirao bande najokorjelijih ubica koje je slao u Hrvatsku i Bosnu.U Hagu mu je dokazana kljucna uloga u agresiji na Bosnu i Hercegovinu,kao i krivica za zlocine protiv covjecnosti i krsenja pravila i obicaja rata.
NJEGOVA SMRT NE MOZE PONISTITI NJEGOVU KRIVICU.UMRO JE NE DOCEKAVSI ZASLUZENU KAZNU,A JEDINA UTJEHA SVIMA KOJE JE UNESRECIO JESTE DA ZA ZLOCINCE KAKAV JE BIO SLOBODAN MILOSEVIC IONAKO NE POSTOJI ODGOVARAJUCA KAZNA NA OVOM SVIJETU.
12.mart 2006.
(Gojko Beric-"ZVIJERI NA OKUPU")
|
