SINISA GLAVASEVIC
..."Hale,`ajd pogledaj malo ovo kad budes imala vremena"rekao mi je Sinisa dok sam nakon zavrsetka vecernjeg programa pospremala ploce i CD-e.Bacio mi je na madrac mali plavi rokovnik.
"Je li to ono sto piskaras svako vece?",pitala sam,no on se vec bio provukao kroz dekicu i nestao u drugoj prostoriji.Navecer,kada se u sklonistu vec sve smirilo,sjela sam za stolic i otvorila rokovnik na stranici koju je oznacio umetnuvsi kemijsku olovku."Prica o moru",bio je naslov.Okrenula sam jos nekoliko sitnim slovima ispisanih stranica.Na svakoj je rimskim brojkama oznacena bila jedna prica.
Pocela sam citati kada se pojavio i sjeo prekoputa mene:
"I,sto kazes?"
"Ne znam,jos nisam procitala..."
Sjedila sam tako jos oko sat vremena,citajuci njegove price.Bile su toliko slicne njemu,toliko su odgovarale onome sto sam o njemu znala da bi ih vjerojatno,prepoznala i da nisam znala da ih je on napisao.
Kad sam se vratila u sobicu,dobacila sam mu natrag rokovnik i rekla:"Svidja mi se...hocu li vidjeti i ostale?"
"Naravno..."
I tako je,gotovo svake veceri,sjedio pogrbljen nad tim malim rokovnikom i pisao.Kada bi napisao opet nekoliko prica,dao bi mi da ih citam.Bilo mi je neugodno kada bi me upitao sto o njima mislim jer on je za mene bio,osim dobrog prijatelja i kolege,i autoritet kada je rijec o pisanju.On se skolovao za knjige,
pisanje,razmisljanje o knjigama.Ja sam bila tehnicar.Ipak,znala sam sto ga tjera na pisanje.On je dogadjaje oko sebe vise osjecao nego registrirao,a forma novinarskog izvjescivanja nije mu dopustala da se izrazi onako kako je zelio,htio i osjecao.Svi su njegovi izvjestaji balansirali na granici izmedju novinarske i knjizevne forme i bas su ih zato ljudi voljeli.Osjecali su covjeka koji je stajao iza tih recenica.I mi smo se morali odupirati napasti da svoja izvjesca pisemo u njegovu stilu,no uvijek smo imali na umu kako je samo jedan Sinisa i kako bismo zvucali kao losi,klonirani Glavasevici.Upravo sam mu o tome pocela govoriti kada nam se,za stolom,pridruzio Josip.Iz nekog razloga,Sinisa je odustao od ozbiljnog,intimnog razgovora koji smo vodili:
"A `ko kaze da vi nemate svoj stil pisanja.Evo,ja cu ti rec kako izgleda jedna obicna informacija kada je napise netko od vas..."poceo je zlocesto gledajuci Josipa.
"Evo,na primjer:jedan nas i jedan Cejen sreli su se na ulici i nas ga je ubio...Pazi sad...",rekao je smijuci se.
"Josip bi napisao...on je,ovako,ozbiljan,analitican...on bi napisao samo fakte:Jutros,u sedam sati i cetrdeset tri minute,na krizanju Kidriceve i Partizanske,ispred kuce broj 83,pripadnik hrvatskih oruzanih snaga u obrani je pucao u predstavnika paravojnih srpskih formacija i na mjestu ga ubio...E,
a Vesna,ona je liricar,ona bi to njezno...ona bi to ovako...Bilo je prohladno,maglovito jutro...",zastao je prasnuvsi u smijeh.I ja sam se smijala,a Josip je nesto gundjao.Cinilo se kako mu se opis njegova stila nije svidio i htio je raspravljati,ali ni jedno od nas nije ga shvacalo ozbiljno.Sve sto bi rekao
mi smo docekivali jos jacim smijehom.
"Dakle,u prohladno,maglovito,jutro,neustrasivi hrvatski vitez susreo je pripadnika zlocinacke neprijateljske vojske.Unatoc svim upozorenjima o nepobjedivosti i neunistivosti hrvatskih branitelja,
zlocinac se drznuo nasrnuti na zivot plemenitog...",nije mogao nastaviti jer sam se i ja toliko smijala da ni on nije izdrzao i zadrzao ozbiljan izraz lica i govora.
"A Hale...",rekao je cekajuci da se prestanem unaprijed histericno smijati."Cekaj,za Haleta moram podici glas za barem dvije oktave...kod nje to mora biti dramaticno...e,Hale bi to ovako..."rekao je,a zatim susprezuci smijeh poceo gotovo vikati:"Jutros!Nesto prije osam sati,doslo je do zestokog okrsaja izmedju hrvatskog i neprijateljskog vojnika!Nakon dramaticnih trenutaka...hrvatski je branitelj nadljudskim naporima uspio savladati..."
Nas je smijeh prekinuo netko od ljudi koji su spavali u prostoriji.Bili smo suvise bucni.Smijuckajuci se,
pokupili smo se i napokon krenuli na spavanje...
(Alenka"Hale"Mirkovic-"91,6 MHz-GLASOM PROTIV TOPOVA")
|
