SINISA GLAVASEVIC
...S informacijama koje sam tada imala krenula sam napisati izvjestaj za 19 sati.Telefoni su ponovno funkcionirali i valjalo se pobrinuti za nove vecernje vijesti.Kada sam zavrsila Sinisa je zatrazio da vidi izvjestaj.Brzo ga je procitao,vratio mi blok i zajedljivo rekao:
"To je izvjestaj?"
Zbunjeno sam ga pogledala.
"To je kurac moj,a ne izvjestaj!"
Bila sam uvrijedjena:
"Slusaj Sinisa.Nismo svi tako rjeciti kao ti,ne znamo svi pisati kao ti,a ne bi ni bilo dobro da smo jednaki!Reci mi,sta u ovom izvjestaju nedostaje?"
"Duse nedostaje,duse!"rezao je Sinisa.
Josip me je stao braniti govoreci Sinisi kako"malo previse sere",pa se on smirio i sjeo prekoputa mene.
Nagnuo se i tiho poceo:"Alenka,ti su decki danas napravili cudo!Oni tamo ginu,unistavaju desetke tenkova,rasturaju trecu vojnu silu u Evropi,hej!Pa zar to ne zasluzuje vise od suhoparnog izvjesca?Pusti formu!Pisi ono sto osjecas,napisi koliko je sve ovo strasno,kako ovdje gruva,kakav je vani pakao...Hajde sad sjedi,smiri se i kreni ispocetka...Je li to O.K.?"
Jos uvijek ljuta demonstrativno sam poderala papir i bijesno ga gledala kako se ceri.
Isprva sam bila izgubljena,vise nisam znala sto bih pisala i jos uvijek uvrijedjena,pocela sam razmisljati o onome sto je rekao.Strah je izazivao apatiju,a ona je opet navodila na to da sto prije zavrsim posao i ponovno joj se prepustim.Trebalo se trgnuti,dignuti glavu,upravljati vlastitim strahom,trebalo je
pronaci smisao vlastitog postojanja u cijeloj situaciji.Pa ako su decki na fronti smogli hrabrosti i snage da stanu izmedju nas i onih koji su nas dosli ubijati,najmanje sto sam ja mogla uciniti bilo je da cijelom svijetu kazem kolika je cijena te hrabrosti.Sudbina me je poslala na mjesto na kojemu sam bila i nisam se mogla povuci a da ne izgubim samopostovanje.
Pocela sam pisati i svi smo zasutjeli.Ruka mi je letjela papirom kao da rijeci same izlaze iz olovke kojom sam pisala.Nakon desetak minuta bez rijeci sam Sinisi pruzila papir,zapalila cigaretu i netremice ga skiljeci promatrala kroz dim cigarete koja mi je visjela u ustima.Kada je procitao,podigao je pogled i nasmijesio se.Bilo je blizu sedam pa sam podigla slusalicu i nazvala Zagreb...
(Alenka"Hale"Mirkovic-"91,6 MHz-GLASOM PROTIV TOPOVA")
|
