Sifra:"PRODAJA BOSNJAKINJA"-"CETNICI SU NAS PRODAVALI KAO SVOJE ROBLJE"-6
"BIJELO CETNICKO ROBLJE"
Pitala sam"Klamfu"sta ce biti sa mnom.On je rekao da ce po mene doci"Tuta"i"Zelja"(Dragan Zelenovic)
da me vode kod sebe.Poslije pola sata,kad je"Dragec"odveo Edinu,ovi dolaze po mene.Plakala sam i izasla sa njima."Tuta"mi je rekao da se ne bojim i da cu biti kod njega,te da me niko nece dirati.
Medjutim,oni su mene poveli da me ubiju,jer nisu znali gdje ce vise i sta ce sa mnom...Dosli smo pred zgradu gdje je mala Edina odvedena i oni su otisli kod"Drageca"da o meni pregovaraju sa njim.Tamo su se zadrzali pola sata,a ja sam sjedila u autu.Dosli su po mene i rekli da izadjem i idem gore kod Edine.Otisla sam i pocela plakati.Onda je"Dragec"povikao na mene da sutim,jer mi je on spasio zivot,
posto su me oni htjeli ubiti.Tu smo ostali jednu noc,poslije cega nas odvode u jednu kucu,gdje smo bile dvije-tri noci,kod nekog covjeka.Bile smo same i kuhale smo sebi sta smo nasle,ne znajuci da ne smijemo,jer kad je taj covjek dosao,htio nas je pobiti sto smo mu pojele hranu.Mislim da se zvao JOJIC.Odatle nas je on odveo u jednu garsonjeru.U garsonjeri smo bili 10-15 dana.
Za sve djevojke sto su sa mnom bile,saznala sam kasnije gdje su,jedino nisam za Edinu.Za nju se i danas jos nista ne zna.
Dragan Stankovic-Dragec me je poslije prodao MILANU TODOVICU IZ CELEBICA, a ovaj me je odveo u jednu focansku garsonjeru...Posto mu je Todovic nije platio moju cijenu,Dragan je dosao sutra i uzeo televizor iz tog stana.Tu sam bila zatocena mjesec i vise dana.Todovic bi dolazio uvecer u tu garsonjeru.Donosio mi je da jedem jednom u tri dana.Uvijek je dolazio pijan i nasrtao na mene.
Jednu vecer su u stan provalili"TUTA"I JASKO GAGOVIC.Obecavali su kako ce me odvesti u Austriju.
Nista im nisam vjerovala.Htjeli su da me vode u"Tutin"stan u"Breni"i dogovarali se oko toga."Tuta"je kasnije otisao,a Jasko je ostao.Posto nisam htjela da tamo idem,Jasko me je uhvatio za kosu,podnio noz pod vrat i htio je da me kolje.Onda sam ja pristala i rekla da cu ici,samo da me pusti...Isla sam sa njim pjeske do"Tutinog"stana gdje me i ostavio...Poslije je"Tuta"dosao i posto sam bila sva otekla,
pitao me je ko me je udario,kao da ne zna ko je to bio.Tu sam cijelu noc bila sa njim,a sutradan me je ponovo vratio u garsonjeru.Drugu noc ponovo je dosao Todovic.Rekao je da ustanem i pospremim stan jer dolaze njegova tri brata u posjetu.Rekao je da dolazi i Markovic kojega ja od ranije poznajem.
Te noci su dosla njih trojica.Sjedili su i pili.Saznali su ko sam i odakle sam i onda su medjusobno pricali kako da mi pomognu da odem iz Foce,da se izvucem.Todovicu su zaprijetili i rekli:"Od danas se mi o njoj brinemo.Od danas ti nemas nista sa njom.Mozes doci i spavati ovdje,ali je ne smijes dirati."
Medjutim,kada bi oni odlazili iz stana,ja bih ostajala sama i uvijek bi neko od cetnika razvaljivao vrata i ulazio u stan.Jedan od njih bio je Dusan Ostojic i on mi je cvrsto obecao da ce me spasiti.
Bio je mart mjesec 1993.godine,i padao je gust snijeg.Gdje god da se okrenes,nemas kuda.
Razmisljao je Ostojic da me pusti,da idem kuda hocu,ali ja to nisam smjela,jer sam se plasila da me neko od cetnika ne prepozna i ubije.Onda sam ga zamolila da potrazi mog prvog komsiju u selu.Bila sam sigurna da ce mi taj covjek pomoci.Dusko ga je trazio,ali ga nije mogao naci jer je komsija u medjuvremenu mijenjao stan.
Poslije toga je dosao neki GALONJA VLADICIC IZ BRATOVINE,da me i on kupi i da me vodi u Srbiju,da mu radim na nekoj farmi konja.Rekla sam da je bolje da me odmah tu ubije,nego da me daje nekome dalje u Srbiju,jer mi je bilo dosta patnje,ponizenja,trgovine i prodavanja.
Imala sam brata u Svedskoj,ali nisam imala njegovu adresu.Moj je brat prije rata donosio upaljace na kojima je bila upisana adresa firme u kojoj je radio i mi smo ih dijelili nasim komsijama...Jedne veceri sam se dosjetila gdje taj upaljac mogu nabaviti.U gradu je zivjela svastika jednog mog komsije.Znala sam se prije rata sa njom i znala sam da bi mi ona mogla pomoci.Otisla sam kod nje,ali me ona nije mogla odmah prepoznati.Kad sam joj se predstavila,nasla mi je upaljac sa adresom firme i brojevima telefona moga brata.
Ostojic je htio da me vodi,ali se plasio.Jednom je dosao Vladicic,sto me ranije htio kupiti i ja sam ga zamolila da on potrazi mog komsiju,od koga sam ocekivala da mi pomogne,sto je on i uradio.Nasao ga je u gradu i ispricao svu moju situaciju.Rekao mu je gdje se nalazim i da mi treba pomoc.Tako su moj komsija i Ostojic tu noc dosli kod mene i dogovarali se sta ce dalje raditi sa mnom.
Dogovorili su se kako da mi osiguraju"papire"i brzo su mi ih nabavili,trazeci od mene da im se zakunem da cu im,kad budem mogla,dati za njih 1000 njemackih maraka.Zaklela sam im se i oni su me jednog jutra,pocetkom aprila 1993.godine,ukrcali u autobus za Novi Pazar,preko Gacka,Bilece i Niksica.
Iz Novog Pazara sam pomocu jedne dobrotvorne humanitarne organizacije otputovala u Skoplje,a odatle,preko Njemacke,u Svedsku.
|
