..."MI SMO POBIJEDILI FASIZAM,OPSTALI SMO,NISMO PONIZENI,ONI SU!BOSNA I KOSOVO SU NAM SVJEDOCI!"...
"I IZDRZALA SAM,BOG MI JE POMOGAO"
Tezak fizicki rad,izgladnjelost,cetnicko orgijanje i silovanje svaku vecer,premlacivanja,mucenja,ubijanja,
bila su nasa turobna svakodnevnica.Medjusobno nismo imale snage za razgovor,dovoljan je bio samo pogled,pa da jedna drugoj kazemo sve,svu svoju bol i beznadje...A odmah potom,iz beznadja smo ulazile u svijetle periode nade i vjere...
Kada bi nas cetnici tukli,mnoge su ih molile rijecima:"UBIJ ME BRATE,METKOM!"Ono brate bila je cesta rijec u nasem bosanskom zargonu,a cetnici su na nju odgovarali:"NISAM TI JA BRAT,MAJKU TI J.... BALINSKU..."
Svaki Srbin-cetnik imao je pravo da nas prebije,istuce,da nas siluje,kad god je to htio,danju,nocu...
Posebno se u tome isticao KRVOLOK,MLADJO RADIC,ZVANI"KRKAN"...Krkan je i mene i veliki broj zena izvodio i javno nas,u po bijela dana,na ocigled svih,silovao u krugu logora.
Prijetio nam je da ce nam pobiti djecu i clanove porodice i sav nas bosnjacki rod,posto su u logoru bile zatocene kompletne porodice.Sve su nam to radili nase komsije Srbi,nasi dojucerasnji prijatelji,radni kolege.Pitala sam se kako je moguce da ti ljudi tako drasticno promijene svoj odnos prema nama i iskazu toliku sovinisticku mrznju,a onda sam dosla do odgovora...SVE SU TO,POTHRANJENI SVOJIM SRPSKIM,PAGANSKIM MITOVIMA,I RANIJE OSJECALI PREMA NAMA,MRZILI NAS,ALI PAGANSKI TAJILI,CEKAJUCI DAN KADA CE VODJENI SRPSKIM KRVOZEDNIM VOZDOM,SLOBODANOM MILOSEVICEM,POKUSATI DA SE BOSNJACIMA U BOSNI OSVETE ZA SVOJE PORAZE OD TURAKA,
KOJE SU UZ GUSLE POKUSAVALI DA OPJEVAJU KAO SVOJE STRADALNICKE POBJEDE I STRADALNICKO UZDIGNUCE NA NEBESA.
I IZDRAZALA SAM,BOG MI JE POMOGAO.Opteretio me je iskusenjem,a ulio mi i snage,onoliko koliko me je iskusenjem opteretio.I ja i sve druge i svi drugi pacenici trebali smo iz sebe izvuci zadnje atome svoje vlastite snage i prkosa,pa da ih pobijedimo,da svojom patnjom i rijecju svom svijetu kazemo:
"MI SMO POBIJEDILI FASIZAM,OPSTALI SMO,NISMO PONIZENI,ONI SU!BOSNA I KOSOVO SU NAM SVJEDOCI!"
Posto sam u logoru izgledala jako bolesna,upucena sam u bolnicu.Jedan posteni Srbin iz Prijedora kada me je vidio,rekao mi je da ce pokusati da me oslobodi...Obecao je da ce to uciniti,nakon saglasnosti logoraskih vlasti.I izvrsio je obecanje.Nakon dva dana strazari su mi saopcili da se spremim u roku od 5 minuta,jer kako rekose,treba da idem u bolnicu.Spremila sam se i suznih ociju oprostila od ostalih pacenica iz logora.Odvezena sam u Dom zdravlja u Omarskoj gdje su me ljekari pregledali,dali mi neke lijekove i neki papir na kome je bilo napisano od kojih bolesti bolujem.Odveli su me potom kuci u Prijedor,u koji sam usla,ne vjerujuci sama sebi da sam slobodna.
"NA PROZORIMA KUCE SU BILI OBJESENI BIJELI CARSAFI"
Kod kuce sam zatekla svoju mamu i staru nanu,koje su bile jako bolesne i uplasene.Sjedile su bespomocne u potpuno opljackanom i opustosenom stanu.NA PROZORIMA KUCE SU BILI OBJESENI BIJELI CARSAFI.Pitala sam zasto su ih stavili,a mama mi je odgovorila da u Prijedoru svi Bosnjaci moraju to da imaju radi prepoznavanja ko zivi u kojim kucama i stanovima,SLICNO KAO U VRIJEME HITLEROVOG FASIZMA...Bile su iznenadjene u kakvom sam bila stanju.Pitale su me sta su mi uradili.
Nisam im nista mogla reci,nisam imala snage,samo sam ih pitala za djecu.Nisu nista znali o njima,osim da su odvedeni u logor,sto sam i ja znala,jer su ih odveli poslije mene.
Majka mi je saopcila da su gotovo svi moji rodjaci odvedeni u srpske logore i da su pobijeni u logorima,da se za mnoge od njih nista ne zna.To me je,iako sam disala slobodu,porazilo do te mjere,
da sam u potpunosti klonula,ne vjerujuci da nama Bosnjacima Srbi mogu uciniti takav zlocin.
Neko vrijeme sam bila u Prijedoru sa majkom i nanom,nastojeci da sto prije izadjem iz srbocetnickog dzehennema,jer sam se plasila da ce me ponovo traziti,pa i ubiti,posto sam svojim ocima vidjela masovan srpski zlocin,a i sam ga dozivjela.JA SAM SVJEDOK ZLOCINA.
Uz pomoc Dobrotvornog drustva"Merhamet"prebacena sam zatim u Zagreb na dugo lijecenje.U Zagrebu sam od MEDJUNARODNOG KOMITETA"CRVENOG KRIZA"saznala da su mi djeca razmijenjena i da su transportovana logoraskim transportom u Svedsku,gdje se i sada nalaze.
Danas zivim u Zenici i jos uvijek se lijecim od posljedica stravicne logorske torture i srpskog fasizma,
ALI SLIKE UZASA NIKAKO NE MOGU DA SE OSLOBODIM.
(Sifra:"KRKAN"-"OPSTALI SMO,POBIJEDILI SMO FASIZAM"-3)
|
