..."GENERAL MAJKL ROUZ HOCE TURKINJU,HOCE DA PROMIJENI MIRIS,AKO TE BAS ZANIMA!"...
"GENERAL HOCE TURKINJU"
Vani jos nije bio potpuni mrak.Uveli su me u jednu limuzinu i odvezli prema Tjentistu.Pred Tjentistem su skrenuli i zaustavili auto pred jednom kucom.Kuca je bila velika i osvijetljena.Pred njom je bilo parkirano jedno terensko vozilo.Uveli su me u dnevnu sobu u kojoj je bilo troje ljudi,jedna zena,jedno uniformisano lice u maskirnoj uniformi tamnoplave boje.To je bio neki srpski policajac.Sa zenom na kaucu sjedio je srednjovjecan covjek u civilnom odijelu.Odmah sam ga poznala i jako se uplasila.Bio je to VELIBOR OSTOJIC,iz okoline Foce.Prije rata radio je na Televiziji Sarajevo.Godine 1990.bio je jedan od prvih,rukovodecih ljudi stranke SDS,pa neki ministar do rata.Poslije je postao i ministar u vladi Radovana Karadzica.Cesto se pojavljivao na televiziji i bio poznat kao cetnik koji je iz vrha SDS-a podsticao zlocin prema nama Bosnjacima.Zena je bila mladja.Mogla je imati 30-35 godina,
crnokosa.Na stolu pred njima bile su flase alkohola i casice.
Kada su me uveli,policajac je izasao iz sobe i cula sam kako tiho prica sa cetnicima koji su me dovezli iz Foce.
Zena me je pozvala da sjednem na fotelju uz sto.OSTOJIC je sutio i samo me posmatrao.Zena se predstavila i rekla da se zove Mirjana.Ostojica je predstavila kao prijatelja.Sjecam se,spomenula je da se zove VESKO.Rekla mi je da ocekuju jednog uglednog stranog i veoma visokog oficira."PETKO JE PORUCIO DA CE NAM SE,AKO NE VECERAS,PRIDRUZITI SUTRA,KAKO BI SE UGLEDNI STRANAC STO BOLJE UGOSTIO",podvukla je Mirjana,ukoliko se zaista tako zvala.Bilo mi je sve jasno.Dovedena sam da se nadjem uglednom stranom oficiru na usluzi a zalog da se moram pokorno ponasati bili su moja sloboda,moj zet,zatocenik,kao i moj zatocenicki polozaj.Pitala sam se zar medju brojnim Srpkinjama
u Foci i okolini nema dovoljno onih koje bi rado,umjesto mene,cekale uglednog,visokog stranog oficira da mu prave drustvo,posebno zbog cinjenice sto su Srpkinje,u odnosu na zene iz drugih nacija u bivsoj Jugoslaviji,bile puno vise sklonije slobodnijim i bliskijim odnosima sa muskarcima.
Bila sam zarobljenik.Nisam bila ni uredna,jer mi to prilike nisu dozvoljavale.Shvatila sam neminovnost svoga polozaja i hrabro,ne razmisljajuci puno,pitala ministra Ostojica zasto sam bas ja izabrana da budem druzica stranom oficiru,a on mi je cinicno procijedio:"GENERAL MAJKL ROUZ HOCE TURKINJU,
HOCE DA PROMIJENI MIRIS,AKO TE BAS ZANIMA!",i nastavio da se cinicno smjeska.
Moglo je biti oko 23.30 kada su se dva vozila zaustavila pred kucom.Culo se vise glasova.Nakon nekoliko minuta u prostoriji se pojavio engleski general.Pozdravljajuci se sa Ostojicem rekao je na engleskom da malo kasni jer je bio na dzogingu,na nocnom trcanju u prirodi.Predstavili su me generalu,a ja sam se pri tom pravila da ne razumijem engleski."NISTE MOGLI ZABORAVITI ENGLESKI JEZIK,LIJEPA GOSPODJICE.REKLI SU MI DA SOLIDNO GOVORITE ENGLESKI",govorio mi je general Rouz,uzimajuci me za ruku i podizuci je da je poljubi.Odgovorila sam da engleski poznajem tek toliko da se mogu sporazumjeti u svakodnevnom zivotu."E,TOLIKO JE I POTREBNO",dodao je Ostojic,
smjeseci se zajedno sa Mirjanom.
"MILOSEVIC JE NAJBOLJI I NAJSPOSOBNIJI..."
Pitali su me kako sam zarobljena,sta se desilo sa mojima,zajedljivo podvlaceci da je za sve kriva SDA i
Alija Izetbegovic.General Majkl Rouz nije puno pricao,osim sto je u par prilika spomenuo Slobodana Milosevica i Radovana Karadzica,isticuci KAKO JE SLOBODAN MILOSEVIC NAJBOLJI I NAJSPOSOBNIJI OD SVIH AKTUELNIH POLITICARA I DA JE PRAVI VIZIONAR.
Negdje u ponoc,Velibor Ostojic je krenuo sa Mirjanom,izvinjavajuci se da sutra rano moraju za Banja Luku.
Oko kuce su se,nakon sto su se njih dvoje odvezli,culi tihi glasovi osiguranja.Tako sam ostala sama sa engleskim generalom...Kada je Ostojic spomenuo njegovo ime,prije nego se general i pojavio,sumnjala sam u tu vjerodostojnost.Bio je medjutim u pravu.GENERALA MAJKLA ROUZA,cesto sam gledala na televiziji jos od samog pocetka 1994.godine.NISAM MOGLA SHVATITI DA SE JEDAN TAKO VISOKI ENGLESKI OFICIR,KOMANDANT VOJSKE UN ZA BiH,MOZE TAKO NISKO SPUSTITI,DA SE PRIBLIZI OBICNOJ ZATOCENICI,Bosnjakinji,ili"Turkinji",kako me je nazvao ministar Velibor Ostojic.
Tesko mi je govoriti,tesko mi je opisati tu noc.Nisam smjela da se branim,da se odupirem.Nastojala sam da sama sebe pobijedim,da se pomirim,da se zrtvujem.Stalno sam mislila o svome polozaju i polozaju moga zeta,o sestri i njihovoj djeci,o svojima...
General nije bio nasilan prema meni,nije imao potrebe da me fizicki povrijedi.General me je uzeo,
upotrijebio,zadovoljio je svoj seksualni poriv.Da li me je onda silovao?Da li me je onda general Rouz seksualno zlostavljao?JESTE,PONIZIO ME JE KAO ROBINJU.Nisam mogla da se oduprem.Silovana sam,
samim tim sto sam bila zarobljena logorasica,obespravljena,bez ijednog ljudskog prava...
General je kucu napustio pred zoru,ostavivsi me samu sa mojom sudbinom.
"UVIJEK JE DOLAZIO POSLIJE TRCANJA U PRIRODI.."
Ujutro oko 10 sati donijeli su mi deterdzent i nesto za jelo,a oko 15,nakon sto sam malo uspjela zaspati,probudilo me vozilo pred kucom.Ubrzo poslije toga u kuci se pojavio PETKO CANCAR sa jednim
oficirom.Rekao mi je da su mi sestra i njena djeca davno razmijenjeni,da mi je zet u zatvoru dobro i da mu se nece nista lose desiti ako sve dobro odradim,te da bi mogao biti razmijenjen za 20-30 dana.
Rekao mi je da cu u bolnici ostati jos samo nekoliko dana.Zatim je napustio kucu.
I bilo je kako je rekao.Ostala sam tu jos pet-sest dana,a za to vrijeme me je general Rouz posjetio jos dva puta.UVIJEK JE DOLAZIO POSLIJE TRCANJA U PRIRODI.To se vidjelo i po njemu i po njegovoj odjeci.
Sa Tjentista su me ponovo vratili u bolnicu,u kojoj me je RAJKO VUKADIN do 3.VII 1994.godine,
silovao nekoliko puta.Ucjenjivao me je prijeteci mi da ce me odvesti u salu"Partizan",u kojoj tada,
saznala sam kasnije,vise nije bilo logorasica...
Slobodu sam udahnula nakon golgote koja je trajala pune dvije godine...3.VII 1994.godine dosli su po mene i odvezli me vojnicima UNPROFOR-a,koji su me predali nasima u Gorazdu,gdje mi je bila porodica.
U septembru 1994.godine,sa sestrinom porodicom,odselila sam se u Svedsku,gdje i sada zivim i gdje sam,putem svog udruzenja bivsih logorasa,Centru za istrazivanje i dokumentaciju Saveza logorasa Bosne i Hercegovine u Sarajevu,dala ovu svoju pisanu izjavu.
(Sifra:"TJENTISTE II"-"GENERAL HOCE TURKINJU"-3)
|
