Sifra:"POKRSTENA"-"PRIMORALI SU ME DA SE POKRSTIM"-1
U mijesanom braku zivjela sam na podrucju opcine Ilidza.Sa muzem i djetetom zivjela sam u zajednici sa njegovima,kod svekra i svekrve u Vreocima,sve dok mi nisu,u julu 1994.godine,javili da su mi majka i brat ubijeni.Tada su me istjerali iz kuce.Istjerali su me moja svekrva i moj muz.Muz me je pretukao zato sto sam plakala za svojima,kako mi je rekao"za balijama",i sto cu svojim placem da"navucem"cetnike da i njih pobiju.
Tako su odlucili da me istjeraju iz kuce.Nisu dozvolili da sa sobom povedem i dijete...Odatle sam otisla kod svoje bivse radne kolegice,dok se ne snadjem.Kod nje sam ostala tri dana.Nisam imala sta da obucem i ona mi je dala dio svoje garderobe.
Poslije tri dana kolegica me je odvela u"Crveni kriz",kako bi me stavili na spisak za razmjenu."Crveni kriz"
me je prihvatio i nasao mi nuzni smjestaj,u kome sam provela dva dana.Treci dan prebacili su me u Kamp na Ilidzi,u jednu manju kamp kucicu.Odatle sam krisom odlazila da vidim svoje dijete,posto mi muz nije dao da ga vidim.Nisu mi,medjutim,dali ni da pridjem njihovoj kuci,a kamo li da ga vidim.GOVORILI SU MI DA SAM"BALINKURA","TURKINJA"...
Kada sam se pozalila u policiji i opcini da mi bivsi muz i njegova porodica ne dozvoljavaju da vidim dijete,obecali su mi da ce mi to sve srediti,ako se odreknem svoga muslimanskog imena,ako uzmem pravoslavno.
Tako sam u septembru mjesecu 1994.godine,na Ilidzi bila prinudjena da promijenim svoje muslimansko ime i prezime.Bilo mi je veoma tesko sto sam to morala uciniti,ali kada je dijete bilo u pitanju,bila sam spremna na sve,nadajuci se da ce to biti privremeno.Tako sam krajem 1994.godine promijenila ime u Jovanovic Sofija i dobila srpsku licnu kartu.LJUDI IZ OPCINE PRISILILI SU ME DA SE I POKRSTIM,jer su mi obecali dodjelu djeteta,samo pod uvjetom da se pokrstim u pravoslavku.Pristala sam i na to,samo da bih dobila svoje dijete.Morala sam...
Cijele 1994.godine dijete nije bilo sa mnom,nisu mi ga dali.Nisam imala ni sta da jedem ni obucem i jako sam patila.Humanitarnu pomoc sam dobijala tek svaka 3-4 mjeseca.Hranila sam se u Narodnoj kuhinji za sirotinju,gdje sam dobijala samo po krisku hljeba za dorucak i rucak.Veceru nisam dobivala.Nisam imala ni cine da se grijem.Imala sam jedan mali rostilj na kome sam sebi,a kasnije i svom sinu,od humanitarnog brasna pravila male hljebove.Tjerali su me na prisilni rad na vojnu ekonomiju.Tjerali su me da im cistim nuznike,dvorista,da perem vojne uniforme,te da radim sve najteze poslove,samo da bih dobila da jedem.
U kampu su zivjele srpske izbjeglice.Tu su bili i starci koje su cetnici bili istjerali iz njihovih stanova,kako bi u te stanove oni uselili.Sve je vodio CETNIK GAVRILOVIC koji je imao svoje ljude.Oni su mogli da nas ubiju,a da nikome ne odgovaraju,da rade od nas sta god su htjeli.
Svi su znali ko sam ja,da sam tu jedina"Turkinja",kako su me zvali,iako sam uzela srpsko ime,i da nemam nikoga.Znali su da moram uraditi sve sto mi se naredi.Znali su isto tako da mi mogu uraditi sta god su htjeli,a da pri tome niko nece nikome odgovarati.
"MOZES ZAMRKNUTI,ALI OSVANUT`NECES..."
MILORAD JOVANOVIC-MICO je kod mene dosao 18.VI 1994.godine,da mu nesto operem i uradim.
Zatekao je kod mene jednog vojnika kome sam takodjer prala uniformu i nesto mu sila,krpila.Bila sam tada bolesna i prilicno iscrpljena.Imala sam povisenu temperaturu.Mico je trazio da mu to uradim,
a ja sam mu rekla da ne mogu,jer sam bolesna.Tada mi je prisao,oborio me i udario snazno nogom u predio desne kljucne kosti i poceo me sutati cizmama.Bila sam sva krvava.Vojnik koji je tu bio,pokusao je da me brani,ali je Mico viknuo grubo i obrecnuo se na njega:"STA BRANIS BALINSKU KURVU,J.... TI MATER IZDAJNICKU!"Bila sam sva pretucena i modra.Dva zuba mi je Mico izbio i dozivjela sam potres mozga.Bez svijesti sam lezala dva-tri sata.Poslije su me odveli u ambulantu.Bojala sam se biti tamo,jer nisam imala zdravstvenu knjizicu i plasila sam se da ce me tamo jos vise maltretirati.U ambulanti sam zatekla medicinsku sestru,kcerku Branka Brcica,kojoj sam prije rata kao daktilograf kucala diplomski rad.Pitala me je ko mi je to zlo uradio i sta je bilo.Zamotala me je zavojima i dala mi dvije tablete protiv bolova.Rekla mi je da idem kuci i da ce me ona smjestiti u bolnicu koja im je bila u Blazuju.Nisam smjela nista da joj kazem.Inace,nisam nikome nista smjela da govorim o svojim patnjama.MORALA SAM PRICATI SAMO KAKO MI JE DOBRO KOD SRBA i kako nemam nikakvih problema.
Jednom prilikom sam spomenula jednog od cetnika koji me je zlostavljao i on je odmah dosao i izudarao me nogama zato sto sam mu samo ime spominjala.
Druge prilike,u posjetu je dosla delegacija"Crvenog kriza".Cetnici su mi dan prije zaprijetili da ne smijem nista lose o njima govoriti,te da kazem kako mi je kod njih lijepo i kako me niko od njih ne dira.Donijeli su mi bili konzerve hrane kako bi"MKCK"vidio da imam sta da jedem...Kada je"Crveni kriz"otisao,oduzeli su mi te konzerve.
Ja sam predstavnicima"MKCK"rekla da sam Bosnjakinja.Pitali su me kako mi je tu,ali posto me je dan prije pozvao UPRAVNIK NEDJO KRSTOVIC i rekao:"Ako nesto budes rekla,MOZES ZAMRKNUTI,ALI OSVANUT`NECES",ja sam im morala reci da mi je dobro.
Tokom `94.me niko nije mogao seksualno zlostavljati,silovati,posto je jedna POSTENA ZENA,
MLADENKA,koja je zivjela sa nama u Vreocima,dolazila po mene nocu,kada su u kamp dolazili dobrovoljci iz Srbije,ili kada je bilo neke guzve,i odvodila me nocu kod sebe kuci.Ujutro,kada bih se vratila,zaticala bih razbacanu odjecu i sve ispreturano.Sve sam morala trpjeti samo da bih bila u blizini svoga djeteta,da bih ga mogla vidjeti.
Pocetkom 1995.godine otisla sam po dijete,ali mi ga muz i njegova porodica nisu dali.Tada je sudija presudio da mi moraju vratiti dijete,jer je njemu mjesto uz majku,a ne uz oca.Tako sam dobila dijete,a prije toga,kako sam vec izjavila,morala sam se pokrstiti i promijeniti svoje muslimansko u pravoslavno
ime i prezime.
Dovela sam dijete u kamp i tek tada su nastale moje muke.Nisam djetetu imala sta dati da jede,niti cime da ga operem.Nisam imala sta da mu obucem.Od njegove garderobe mi nisu nista dali.Spremili su mu nekakvu garderobu dok je jos bio beba.Trazila sam po smecu i uzimala neku odbacenu garderobu i prepravljala djetetu.
Dobijali smo po krisku hljeba za dorucak i rucak.Morala sam svoju da ostavljam djetetu za veceru.Tada je moj sin imao nepune 4 godine.Kad bih posla na rad povela bih ga sa sobom.On je sve,tako mali i nejak,prezivljavao sa mnom.Vodila sam ga na kopanje na njivu,na ciscenje kruga,na sve poslove koje sam im morala raditi.
Morala sam raditi svasta.Sjela bih samo kada je bio rucak.Za rucak su nam donosili varivo i u njega bi ubacili po komad slanine.Tako su me,kao muslimanku,koja ne jede svinjetinu,provocirali.Namjerno su mom djetetu davali svinjetinu da jede da bih ja sve to gledala.A dijete je bilo gladno,moralo je jesti.
Uvecer bi se vracali kuci.Oni u kamionima,a ja uzmem dijete u narucje i vratim se pjeske.Nisu nikada htjeli da me povezu zato sto sam im kao"balinka Turkinja smrdjela"...
|
