USTASKI REVIVAL
KOSTI U MIKSERU
...Na ovom mjestu pomalja se temeljna crta Tudjmanove politicke biografije,a to je da on citav vrijednosni aparat koji se uobicava nazivati ideologijom,izvodi iz povijesti,ili preciznije,u cijelosti je zamjenjuje njome.Zorica Stipetic govori o citavom sustavu"povijesnog drzavnog prava"na kojem je Tudjman utemeljio svoj politicki svjetonazor,uz napomenu da se historijska znanost ovdje pojavljuje samo kao instrumentalizirani medij kojim se ostvaraju strogo"politicki i osobni ciljevi".On"u svome radu nikada nije bio historicar-istrazivac.Nije se bavio istrazivanjima,ali je stalno vrsio nove interpretacije i revizije,i pritom provlacio odredjene ideje.Najveci je nedostatak njegove metode interpretiranja u tome sto on najprije ima tezu koju zeli dokazati,a tek se onda brine za argumentaciju"-objasnjava Stipeticka,kojoj je Tudjman nekoliko godina bio sef u Institutu za historiju radnickog pokreta.Ako se ovi reci ukratko sazmu,moze se reci da je Tudjman najprije politizirao povijest da bi zatim od takve"povijesti"napravio"politiku",tako da se na kraju nije znalo imamo li pred sobom politiziranijeg historika,ili historiciziranijeg politika.Ali,on je upravo to i htio.Cim je spustio ideolosko sidro u glib mutnih i mitologiziranih cinjenica iz proslosti,a ne provjerljivih cinjenica iz sadasnjosti,unaprijed se znalo da se svjesno odrekao argumentiranog diskursa.Znao je da mu s te strane mogu doci samo nepotrebne smetnje i gnjavaza.
Za nj je nastupilo,posebno nakon dolaska na vlast,vrijeme slatkog voluntarizma,kada je povijest postala mala seoska sluskinja,koja ce mu obavljati ne samo pospremanja i glancanja po hrvatskoj proslosti,nego ce mu kao zajutrak pripremati i svjeze politicke formule,presvucene prezlom od biranih historiografskih mrvica.Jedna od sredisnjih formula bila je ideja o pomirbi partizana i ustasa,koja je polazila od toga da pripadnike ta dva neprijateljska tabora,koji su se navodno svaki na svoj nacin borili za istu Hrvatsku,treba objediniti pod jedinstvenim barjakom,jer je njihov zajednicki,iako razlicito sanjani san,konacno ostvaren.U nacelu,ovoj se ideji ne bi imalo sto zamjeriti da je ona smjerala izmirenju ostarjelih PRIPADNIKA dviju vojski,koje odavno vise ne marsiraju u bivsim formacijama,te njihovih potomaka kojima ti marsevi takodjer sve manje znace(iako,kako pokazuju spomenuta istrazivanja profesora s Fakulteta politickih znanosti,i dalje ostaju na vidljivom mjestu u vitrinama obiteljskog pamcenja).Ali,da se stvarno htjelo samo to,bilo je dovoljno adekvatno valorizirati gradjanske slobode svih hrvatskih drzavljana,pa dakle i onih iz dvaju spomenutih tabora,i sam bi Ustav obavio pomirbu bolje i potpunije od ikakvog Pomiritelja,tko god to bio.To,uostalom proizlazi i iz ustavne pozicije predsjednika Republike,koja unatoc carskim ovlastima sto su pripale Tudjmanu,njemu ipak samo daje mandat da brine o ustavnim pravima svih gradjana,a ne da ih ideoloski prebrojava,
razvrstava i zatim"pomiruje"u skladu s trenutnim politickim interesima.
Njemu to,medjutim,nije bilo dovoljno,jer je ocito naumio pomiriti ne pripadnike dviju ideologija,nego ideologije same,dakle antifasizam i fasizam,koliko god bilo jasno da je to nemoguce kao i izmirenje rasizma i antirasizma,ili demokracije i totalitarizma.No,ocito je samo na taj nacin bilo moguce ono sto je bio krajnji naum ove ideoloske reciklaze,a to je da se ustastvu barem dijelom vrati status legitimne politicke opcije,otprilike na nacin kako su to radili neki"reformirani"ustase,poput Vinka Nikolica,koji su izjavljivali da je NDH za njih bila pozitivna cinjenica na dan osnutka,10.travnja,a vec 11.travnja ona je to prestala biti.Prakticki je,medjutim,ova rehabilitacija otisla mnogo dalje,jer je usporedo s ovim ideoloskim rekomponiranjem Hrvatske,njome krenuo val ustaskog REVIVALA-u sklopu kojeg su obol pomamnoj ikonolatriji Ante Pavelica i NDH posebno dali Hrvatska vojska i hrvatsko ugostiteljstvo-te masovnog rusenja spomenika NOB-a i sistematicnog deprivilegiranja njegovih prezivjelih pripadnika.Na ovaj nacin ocito se htjelo po skracenom postupku vratiti dugove sto su ih navodno pripadnici partizanskog tabora nagomilali prema"kolegama"ustasama,kako bi se zatim s priblizno iste startne crte krenulo u"pomirbu".Jer,ona je zapravo i bila zamisljena kao zakljucni cin operetnog ponavljanja Drugog svjetskog rata,kojem je reziser naknadno izmijenio zavrsni dio i umetnuo sasvim novi epilog.Koliko je sve bilo unaprijed zamisljeno i isplanirano,mozda najbolje govori obecanje sto su ga predstavnici vlasti,naposljetku,1999.godine dali prezivjelim pripadnicima NOB-a,da
se vise nece dozvoliti rusenje njihovih spomenika.TO JE ISTO KAO DA IM SE REKLO KAKO JE DOGOVORENA KVOTA RUSENJA ISPUNJENA,I SADA NA POMIRBENOJ FRONTI TREBA ZAVLADATI PROPISANA IDILA I SKLAD...
(Marinko Culic-"TUDJMAN-ANATOMIJA NEPROSVIJECENOG APSOLUTIZMA")
|