HDZ-POSTROJENA STRANKA
Franjo Tudjman ima pravo donijeti odluku o"udaljenju s duznosti bilo kojeg clana HDZ-a".Tako stoji u Statutu ove stranke,usvojenom na 4.saboru Hrvatske demokratske zajednice u veljaci 1998.godine,ali zapravo je rijec o staroj odredbi,koja je prezivjela vrlo brojne statutarne promjene na saborima od 1990.do 1998.Ona daje prakticki neogranicene ovlasti predsjedniku stranke da ovu vodi kao poslusni stroj,neovisno o tome sto odluka o udaljenju automatski pokrece i postupak pred apelacijskim"sudom casti".
Nigdje se,naime,ne trazi da sef stranke obrazlozi odluku o udaljenju,niti se kaze koliko postupak protiv udaljenog clana moze trajati(jasno je precizirano jedino da"clanu HDZ-a koji je udaljen odlukom predsjednika,prava miruju sve dok se u postupku pred sudovima casti o tome ne donese pravomocna odluka").Ali,cak i ako udaljeni clan ima srecu da njegov predmet bude u razumnom roku razmotren,to ga moze samo brze suociti s novom stepenicom legalizirane samovolje sefa stranke.Ovome,naime,
pripada i pravo da predlaze clanove Visokog suda casti(a to je fakticki pravo da ih imenuje),sto prakticki znaci da on najprije kaznjava neposlusne,a zatim rjesava i zalbe koje oni s tim u vezi posalju.Ovo je ocito dovoljno mocan instrument za odrzavanje"stege"u HDZ-u,da se Tudjman velikodusno mogao odreci jos jednog,sto ga je dao ugraditi u osnivacki Statut svoje stranke.Taj mu je cak davao pravo"zaustaviti provedbu odluka svih tijela HDZ-a,te odluka nositelja duznosti u tijelima HDZ-a",sto je zapravo preslikana linija zapovijedanja kakva postoji jos jedino u armijama.Ovome je po svemu sudeci doprinijela cinjenica da je Tudjman osnovao stranku neposredno prije izbora 1990.godine,i to odmah s maksimalnim ciljem,bez rezervne varijante-osvojiti vlast i utemeljiti hrvatsku drzavu.
Ali,ako se malo poceprka kako je moguce da se ovako zeljezna disciplina nametne clanstvu koje bi po svemu trebalo biti cvijet nove hrvatske samosvijesti,dolazi se do toga da je Tudjman zapravo bio rukovodjen necim drugim-preuzeo je,i jos dodatno povojnicio,model vladajuce partije u zemlji koja je upravo umirala.Ni ona,Komunisticka partija,nije bila njezna prema svome clanstvu,premda ga je inace svecano oslovljavala"avangardom"radnicke klase,koja na drustvenoj podlozi raskrcenoj revolucijom izgradjuje potpuno nove"drustvene odnose".Na isti nacin,i HDZ je iz usta svog osnivaca nazvan
"predvodnikom na svim podrucjima",i to ne zato sto"bismo mi htjeli biti u svemu,nego zato sto je takva situacija da smo zatekli stanje prigusene nacionalne svijesti..."Zna li se da je ovo receno ne na pocetku nego u posljednjoj trecini Tudjmanove vladavine(1998.),to se moze shvatiti samo kao svjesno ruganje visestranacju,cija logika izricito iskljucuje da se ikoga,a pogotovo politicke suparnike"predvodi,i to cak ni nakon sto ih se najuvjerljivije pobjedi na izborima.Ovo se moze objasniti samo time da je Tudjmanov koncept vladajuce stranke naslijedjen ne iz kasne faze Komunisticke partije-kada je ona bila jos samo formalno predvodnicka,a zapravo se vec pocela rastvarati u"pluralizmu interesa"sto ih je sama proglasila-nego iz rane faze,kada je ideolosku kosticu sistema jos cinila"diktatura proletarijata",a ne leprsavo iako mahom operetno"samoupravljanje".
Ovo govori da je Tudjman svoju stranku doista dozivljavao kao predvodnicki revolucionarni odred-s tim sto ciljevi revolucije vise nisu bili klasni nego nacionalni-iako je na prvi pogled sasvim bizarno i sasavo da se nacionalno osamostaljivanje jedne zemlje ostvaruje alatkama tvrdo ustrojene i nacionalno neosvijestene radnicke partije.Ali,nikakvog iznenadjenja zapravo nema.Tudjman je samo posegnuo za matricom najbolje organiziranog stranackog stroja koji mu se nasao pri ruci,i kojeg je uostalom sam iznutra najbolje poznavao,i u tome nema niceg novog.Evropska povijest u ovom stoljecu puna je takvih strateskih prosudbi,tako da su iz radnickih partija nastajale ne samo najvece komunisticke,nego i nacisticke i fasisticke stranke.Stovise,Hitler i Mussolini htjeli su i vladati na usporednom razjarivanju nacionalistickih i klasnih strasti,a potonji je na ovom ideoloskom dvonoscu
i doslovce opisao puni krug,jer je zapoceo kao uvjereni socijalist,afirmirao se kao fasist,i na kraju skoncao kao vodja operetne radnicke Republike Salo.Zanimljivo je da je jedan od najistaknutijih poznavatelja politickih partija Robert Michels pocetkom stoljeca umnogome anticipirao te dogadjaje,jer je poznatu tezu o"oligarhijama"u velikoj mjeri bazirao bas na dobrom poznavanju radnickih partija...
(Marinko Culic-"TUDJMAN-ANATOMIJA NEPROSVIJECENOG APSOLUTIZMA)
|
