Fra Petar Andjelovic-VJERNI BOGU VJERNI BOSNI
BOSNA-IME ZA JEDAN TISUCUGODISNJI PROCES
Ako Bosna treba biti ime za nesto prepoznatljivo,za nesto sto stvarno postoji,onda se sadrzaj toga imena ne moze nalaziti u algebarskom zbroju nacija ili nacionalnih kultura,pa ni u nadnacionalnoj konstrukciji u koju bi one sve usle.Sadrzaj ovoga imena moze se nalaziti samo u trajnoj interakciji svega onoga sto smo nabrojili.Ime Bosna ili bosanstvo nije pojam nacionalnog ili teritorijalnog reda.
Ono je prije svega i vise od svega oznaka za civilizacijski proces koji se kroz povijesne promjene i politicke dogadjaje odvijao tijekom cijeloga jednog milenija.U tom interakcijskom procesu kao konstanti(ime joj je Bosna)sudjeluju nacionalne kulture kao varijable,zadrzavajuci svoj posebni identitet.Tako o Bosni razmisljaju oni koji je poznaju:Andric,Dizdar,Selimovic,Sop,Lovrenovic...,a kako je kazati onim drugima!?
Nasi nas prijatelji iz inozemstva to cesto pitaju,pitaju nas kako danas Bosnu misliti,kako danas u njoj zivjeti?Na ovo pitanje ne postoji jednostavan,posebice ne postoji jednoznacan odgovor.Najprije treba reci da ga se ne moze naci u nacionalnim ideologijama.Ne moze ga se naci ni u politickim koncepcijama,koje bi Bosnu i Hercegovinu rado organizirale po kvantitativnom principu umjesto po kvaliteti njezine tisucugodisnje povijesti kultura triju naroda:Srba,Hrvata i Bosnjaka-muslimana.
Bosna je,kao organsko zajednistvo koje se prostiralo nekada na manjem nekada na vecem prostoru
ali uvijek na jasno definiranom,proizvod svoje tisucugodisnje povijesti.Svoj je zenit kao drzava dozivjela u srednjem vijeku kada je,u vrijeme kralja Tvrtka I.Kotromanica,bila najvaznija drzava slavenskog juga.Poslije je prolazila kroz razne nevolje svoje teske povijesti nikada ne gubeci karakteristicne oznake drzave.Stoga i jesu vrata kroz koja se u razumijevanje Bosne moze uci vrata povijesti,kulture,povijesti mentaliteta a nikako vrata politike ili politickih ideologija,a upravo,u zadnje vrijeme,svi navaljuju na ta vrata,koja ne mogu otvoriti politickim kljucem,mogu ih tek razvaliti.
Albert Bordeaux,poznati etnolog,pise u svojoj knjizi"La Bosnie populaire",Pariz 1903.:"Proputovao sam sve kontinente,vidio Transvaal,Sibir,Australiju,ali samo za Bosnu mogu reci ono sto sam procitao na jednoj kamenoj cesmi:"L`eau coule,la pierre rest"-Voda otjece,kamen ostaje".Samo je njemu,i njemu slicnima,dano da udju u Bosnu.
Ovo pripovijedam vama,prijateljima Bosne,spremnima da joj pomognete.Hvala neka je Bogu,niste jedini.Vama i svima drugima zelimo reci,da je nasa zelja i potreba sacuvati Bosnu i Hercegovinu.Bilo bi nam drago,da je dovoljno reci samo ovo,jer smo se umorili ponavljajuci argumente zasto je potrebno sacuvati tu nesretnu,staru zemlju u srcu Balkana,argumente iz registra morala,civilizacije,prezivljavanja
u razlicitosti,konacno iz demokracije i ljudskih prava.Ne cuju nas politicki majstori i inzinjeri.Kao primjer kako je to tesko spominjem ono sto je jedan od njih rekao.Bio je to Charles Radmann,americki
izvanredni poslanik,koji je,tumaceci i preporucujuci plan kontakt-skupine,gotovo sarkasticno uzviknuo:"Prekoracili smo prag morala,sad mozemo dalje..."
Ovo bi spadalo u takozvani politicki realizam,no upravo nas on sve polako cini bolesnima.Jasno je naime:
oni,koji iza njega stoje,dobro znaju,da s njim ne mogu puno postici.Podjela Bosne i Hercegovine moze biti samo razlog novom ratu.Ako nije problem znati,odakle je(iz Beograda)i zasto je(pretvorba Titove Jugoslavije u zemlju svih Srba)zapocela teska nevolja,onda ne bi trebalo biti tesko znati sadrzaj i smjer djelovanja,a to nije nista drugo doli djelotvorna garancija ocuvanja drzavnih granica nastale drzave,te potpuni moralni i politicki progon onoga projekta,koji je pokusavao i jos uvijek pokusava fasistickim metodama podijeliti Bosnu i tako je unistiti u srcu Evrope i pred ocima cijeloga svijeta.
Ako kazem da mi zelimo ocuvati Bosnu i Hercegovinu,onda zelimo ne samo to,nego da ona bude i zemlja za ljude.Ima naime suverenih drzava koje nisu drzave za ljude.To naravno povlaci sa sobom pitanje:Moze li Bosna i Hercegovina,nakon svega sto se u njoj dogadjalo,biti ljudsko mjesto,obitavaliste za ljude?Bosanski pisac Ivan Lovrenovic je u svojoj knjizi"Bosna kraj stoljeca",
Zagreb 1996.,nesto napisao,sto bi mozda moglo biti odgovor na gornje pitanje:
Bosna ce postojati,jer postoji:
-Fratar koji,na rubu propasti svoje i svojega tuznoga puka,iskrenom razdraganoscu klikce:"Kako je prelijepa moja zemlja!Hvala Ti Boze,koji si uredio da Bosna bude moja zemlja!"
-Sufijski islamski intelektualac,savrseno emancipiran i na suprotnom polu od ikakva fanatizma ili ispraznog bogomoljstva,koji me strogom logikom besprijekorna argumentacijskoga lanca uvjerava da
je Bosna sveta zemlja,da su njezini neprijatelji-djeljitelji,ravnomjerno rasporedjeni u sve tri"narodne"politike,a da je ponovno uspostavljanje ljudske Bosne stvar osvjescenja i suglasnosti njezinih ljudi,cemu nije poznat rok,ali sto je cvrsto i izvjesno kao matematicki aksiom."
-Bivsi politicar cista obraza,etnicki Srbin a integralna osoba-gradjanin,koji kaze:"Ovo ludilo mora proci.
Svaki covjek ce se osvijestiti i pogledati cinjenicama u oci.Narod je prevaren,obmanut,zaveden,kolektivno
ponizen,moralno degradiran.Ja hocu da vjerujem da ce ljudi u Bosni i Hercegovini znati ponovo,kao i uvijek do sada,da osmisle i obogate zajednicki zivot zasnovan na hijadugodisnjoj tradiciji i iskustvu."
I ja,kad o ovom govorim,govorim s uzbudjenjem,svjestan sudbinske vezanosti moje Zajednice s Bosnom.Nama je bosanskim franjevcima bilo sudjeno da bas u takvoj Bosni dokazemo i svoje krscanstvo i svoje franjevastvo,da ostanemo ono sto jesmo i da sirokogrudno dopustimo drugima biti ono sto oni jesu.U Bosni je pitanje identiteta prije pitanje alteriteta,one covjekove sposobnosti i mogucnosti prihvacanja drugoga,drukcijega,mogucnosti da se u isti mah bude i-drugi.Mozda je to pitanje danasnjega nasega svijeta,gotovo sudbonosno pitanje njegova ljudskog opstanka.
U Bosni se dodiruju,zivo,bolno i dramaticno,tri stvarnosti u kojima zivim i o kojima svjedocim.Bosna,
moje franjevastvo i sudbina suvremenog covjeka.U sudbini Bosne vidim sudbinu modernoga svijeta,
vidim najistinskiju scenu prokusavanja osnovnoga covjekovog pitanja danasnjice-pitanja ljudskih prava,pitanja vrijednosti ljudske osobe.Politicki se rjecnik,mnogima razumljiviji,ovdje potpuno
podudara s vrijednostima vjere i suvremene teologije.
Ovo kazivanje,u nekim svojim dijelovima,zasigurno slici viziji,teskom ostvarivu snu.Da to tako ne bi ostalo,potrebni su nam saveznici,potrebna nam je trajna solidarnost zajednice naroda,posebice europskih bratskih naroda.U dodjeli ovogodisnje nagrade za ljudska prava jednom franjevcu za njegovo nastojanje oko mira i izmirenja naroda Bosne i Hercegovine-kako se veli u aktu dodjele-vidim znak,da cete vi iz ZAKLADE FRIEDRICH-EBERT i svi vi koji ste dosli na ovaj svecani cin,ostati svojom solidarnoscu i u buducnosti na nasoj strani,sto ce nam mnogo znaciti.Za to vam od srca zahvaljujem.
|
