Sejo Omeragic-SATANSKI SINOVI
UPOZNAVANJE HANGARA
Donijeli su ga pred hangar.Trebalo je gurnuti teska vrata jer su ih pritvorili zbog neocekivanog posjetioca iz Sarajeva.Konacno se kapija pokrenula i tockici su se zavrtili.Unijeli su Dzemov les.
Oko njih nije bilo straze.Hangar su prvi put vidjeli.Bio je ispunjen lesevima.Prostorija za opravku vozila bila je duga oko dvadeset,siroka oko petnaest metara.Lesevi su lezali,jedni na drugima,oslonjeni na zidove,ili savijeni cudno.Ispod njih je lezao ziv covjek.Njegove oci gledale su ih otvoreno i smireno.Salih Salkic,kojeg su iz sale iznijeli kao mrtvog,bas kao i Dzemu Hodzica,bio je ziv,nalakcen na lijevu ruku,pridignut.Prolazili su sekundi u kojima je zelio nesto reci,a cetiri covjeka su ukocena cekala da on progovori.Konacno,zamahujuci sakom nadesno procijedio je:"Pogledajte te leseve na dekama!"
U hangaru je bilo oko 350 mrtvih i premda su ih stalno odvozili,bio je opet ispunjen.Bar pedesetak ljudi davalo je nekakve sitne znake zivota.Tijela su se trzala i groznicavo tresla.Poneki put vidjelo se kako njihovi udovi rade nekontrolirano.Ljudski lesevi iz kojih dusa nikako nije mogla izaci izgledali su kao insekti i davali zvuke slicne onima koje daju krilca insekata u letu.
Hodali su prema gornjem desnom uglu,preko drugih leseva.Vise se nisu obazirali na to da je grijeh stavljati nogu na ljude za koje ne znas jesu li zivi ili mrtvi.Tamo na jednoj deki lezale su dvije ubijene zene.Safetu se ucinilo da je jedna zena njegovog brata.Lice je bilo izudarano,izobliceno.Zuti pramen kose padao je preko,a oci bile okrenute ustranu.Nesiguran,ubjedjivao je sebe da to,ipak,nije zena njegovog brata.Malo dalje lezala je druga.Onda ih je nesto potreslo,nesto od cega su ustuknuli,zaboravili na sva ubojstva,njih,muskaraca u sali.Obje su zene,na mjestima gdje su bile dojke,imale iskopane rupe.Ruke su bile zavucene kroz razrezane dojke.Malo dalje bila je druga ista takva deka na kojoj je lezalo sedam-osam djevojcadi sa istim rupama na malenim dojkama i na isti nacin uguranim rukama.
Cebad na kojima su lezale bila su sarena sa zutim prugama i braon kockicama.Ovakvu cebad mogli su vidjeti po muslimanskim kucama.Zasigurno su ih tamo i uzeli.
Zene,kojima je ovo vjerovatno zivim uradjeno,umrle su u najtezim mukama.O nacinu mucenja i ubijanju Bosnjanki pisali su i srpski pisci.Jedan srpski historicar pisao je u svome djelu"Vuk Stefanovic Karadzic"o slicnom dogadjaju.Zasto to navoditi?Mozda i zato sto se sve odigrava u skoli sa istim nazivom.Slicne slike probijenih dojki kroz koje su provucene ruke nalaze se u knjigama o genocidu nad Muslimanima u Drugom svjetskom ratu koje su pisali sami Srbi,nalaze se u srpskim narodnim epskim pjesmama.
"Neke djecake su ubijali",govorio je promuklim glasom Salih Salkic i oni su se brzo okrenuli i pozurili preko leseva prema njemu,"ubijali su ih i lomili im kosti.Ruke su im prebijali maljevima.Ooo!Monstrumi!",zavapio je."Molim vas,pomaknite me uz vrata i ja cu kroz siprazje pobjeci".
Prebacili su ga.Jos dok je bio u sali,nije mogao ustati i pomagao mu je Mirsad Karic dok mu se iz rupe na koljenu stalno cijedila krv.Sad je bio potpuno polomljen,krvav i izoblicen.
Pozurili su da izadju.Pet-sest metara od vrata nalazio se Makedonac i razgovarao sa jednim od strazara.
Nakon pola sata,kad budu ubacivali leseve na kamion,neko ce zavikati:"Ima jedan ziv na kamionu!",a
zatim dodati:"Nije vise.Mrtav je".
Makedonac ce uci u hangar i vratiti ih do lavaboa,gdje ce im pokazati desetak ljudskih ociju."I vase ce ubrzo biti tu",rekao je podsmjesljivo.
Vratili su se u salu.
|
