Fuad Kovac/Mustafa Borovic-GODINE OPSTANKA-Ratni zapisi od Drine do Une
Trideset dva mjeseca od nestanka njegovog sina Saliha u logoru"Kaonik"kod Busovace,otac Rasim Sunulahpasic kazuje o patnjama i bijegu iz kazamata HVO-a
"NEMA GA NI MRTVA NI ZIVA,A NA MOJE GA OCI ODVELI"-2
DZEHENNEM U MUSKOM I ZENSKOM LOGORU
U logoru su za 24 sata imali dvije kasike rize i snitu hljeba.Ko je isao na rad,imao je nesto bolje.Oni koji su isli na Kulu,na kopanje,bili su redovno tuceni.U Jelinku,prilikom napada ekstremista sa Kubura,trojica mladica,Saban,Sejo(Abdulah)i Camil Osmancevic,sklonili su se u jednu kucu,u koju je pucano,pa je Camil ranjen u nogu.Kad su krenuli prema Kaoniku,da se izvuku,uhapsili su ih i,ujutro,u cetiri sata,doveli u logor.U devet sati dosla je njihova policija sa Ivicom Andrijasevicem.Povezali ih konopcem i izveli napolje pripadnici Interventnog voda HVO-a pod zapovjednistvom Miroslava Cosica.
Mucili su ih i bacili s mosta Kaonik.
U logoru je bio i jedan Pezer,inzinjer iz Ahmica.Prijetili su da ce ga,ako slucajno jos neko ima,pred svima strijeljati.Bilo je Bosnjaka iz Tesnja,Gornjeg Vakufa,Prusca...Jedan momak iz Prusca poginuo je na kopanju rovova na Stranama.Pet dana poslije hapsenja efendiju Delica odveli su na Caricu da kopa rovove.Ranjen je i od tada mu se gubi svaki trag.
"Bilo sta da se nekome desilo odmah su nas obavjestavali.I kad su pobili sest nasih momaka na Jelinku,
rekli su nam.Inace,u logoru smo imali jednog finog covjeka Hrvata,Vlatka Franca,koga su doveli da cuva logor.Bio je profesor u Busovaci i donosio nam je sve informacije.Nas 120 bili smo smjesteni u magacinskom prostoru duzine 40,a sirine 16 metara.Upravnik logora bio je Zlatko Aleksovski,a doupravnik Ljubo Vukadinovic.Tu je bio i Zarko Petrovic,s kojim sam prije rata bio po radnim akcijama.Radio je kao obavjestajac.Rekao mi je da mi nista ne moze pomoci,samo moze da ne idem na kopanje rovova.Ipak,isao sam kuda i ostali",kazuje Rasim.
"Svi ti ekstremisti bili su pretezno nase komsije i stari poznanici.Onaj sto nas je vodio na kopanje bio je neki zapovjednik Zare iz Kotor-Varosi.Bio je najgori.Jednom momku u stroju pucao je u noge.Ma,svasta je bilo.Ivica Andrijasevic bio je zapovjednik,a po zlu je poznat i Jagan Plavcic,zatim Ivicin brat,a njegov caca Simo bio je kljucar u logoru i pravi ustasa...Cuvari su bili i Anto Cakic i Ivan Bajinovic.Zene i djecu su smjestili u logor u Kratinama,izmedju Vrhovina i Loncara.U tri sobe bilo ih je oko stotinu.Trogodisnje dijete Zenaide Kermo trazilo je vode.Usao je Miroslav Bralo zvani Cicko s carapom na glavi i rekao:"Hoces vode?",i stavio mu je noz pod vrat."Necu,necu",odgovorilo je prestraseno dijete...Tu su bile moja zena,kcerka i sestra,koja ne zna za svoja tri sina.Jedan je ubijen,a dva su nestala.U Busovaci je 26.aprila Ivica Andrijasevic strijeljao,a onda zapalio Nevzudina i Alagu Kermu te Smaila Pezera.Andrijasevic je kasnije,nakon sto je uhapsen,priznao mnoge zlocine pa i ovaj",prica Rasim.
U logoru"Kaonik"bili su mjesec dana,a onda su ih 60,14.maja,prebacili u logor u selu Skradno.Trideset dana boravka u selu logoru za Rasima je bilo kao 30 godina.Ni za koga nije znao.Predlozio je zetu i jos jednom momku da pokusaju pobjeci.
BIJEG OD SMRTI
"Krenuli smo u dva sata poslije pola noci.Behaija Barucija,kod koga smo bili,ispratio nas je i pokazao nam put.Krenuli smo ispod"Elementare",koju je drzao neki privatnik Hrvat,i dosli na mjesto na kome se ulijeva Kozica u Lasvu.Odlucili smo ici preko mosta,pa sta Allah da...Glavna barikada bila je kod
"Medijapana".Bosi smo dosli na Mehinu vodu i napili se,a onda krenuli prema Stranama,pravo njima u ruke",kazuje Rasim,i nastavlja:
"Usli smo u dracu izmedju dviju barikada.Zalajalo je pseto,pa smo polijegali i tu sacekali pola sata.Opet smo krenuli...Odlomila se grana za koju sam se drzao.Pao sam u provaliju.Primjetili su nas i poceli pucati,posebno na mene".
Ostao je sam.Pucalo je,a on je lezao i cekao.Kroz glavu su mu,kao da gleda film,prolazile misli o porodici...Smrt je vidio pred ocima.Bilo je pola devet.Puzio je petnaest metara,a onda,trceci cestom,ugledao jos dvojicu koji su bjezali.Nije znao za njih.Mislio je da su zet Rasim i momak Ekrem ubijeni.Sastali su se kod nasih linija.Tad je u Grabju nasao sestru,brata i zeta,koji su mu rekli da je Salih ziv.
Borba da nesto sazna o sinu i danas traje.
"U Crveni kriz isao sam 16 mjeseci.Ali,nista.Receno mi je da ga uopce nema na spisku dovedenih u logor.Nikada nisam izgubio nadu da mi nije ziv i da se nece javiti.Samo nece da mi kazu...Sestra mi je izgubila tri sina,pa opet zivi.Sta ce?Eto,roditelj sam,nadam se.Ako bi nam se ziv pomolio,po drugi put bismo se rodili.I mrtva da ga docekam i sahranim kako treba...Sta ces,sudbina je takva,nema druge.
|
