Fuad Kovac/Mustafa Borovic-GODINE OPSTANKA-Ratni zapisi od Drine do Une
Trideset dva mjeseca od nestanka njegovog sina Saliha u logoru"Kaonik"kod Busovace,otac Rasim Sunulahpasic kazuje o patnjama i bijegu iz kazamata HVO-a
"NEMA GA NI MRTVA NI ZIVA,A NA MOJE OCI GA ODVELI"-1
Nije nepoznato da je agresija HVO-a HV od Stoca,preko Mostara do Zepca,pored zatiranja domova,vjerskih i sakralnih objekata,sto je najtragicnije,prouzrokovala smrt i misteriozan nestanak velikog broja Bosnjaka,za ciju se sudbinu do danas nista ne zna.Bezbrojna pitanja takve sadrzine upucena MKCK i predstavnicima hrvatske strane,ostala su bez odgovora.Porodice nestalih svakodnevno obijaju vrata raznoraznih institucija da bi nesto saznali o svojim najmilijima,makar i informaciju da su ubijeni,kako bi ih dostojno pokopali.
HAPSENJE
Rasim Sunulahpasic(53)iz Loncara kod Busovace,od 17.aprila 1993.nista ne zna o nestalom sinu Salihu(23).
Kako je bilo krvavog proljeca`93.,o tome uplakani otac Salih kazuje:
"Tih mjeseci nase selo bilo je u okruzenju od Viteza,Kubara i Kaonika,sa svih strana....Ustase su,pod izgovorom da traze oruzje,obijali i pljackali kuce Bosnjaka.Bili smo slabo naoruzani,a nasa omladina bila je na drugim ratistima i dolazila je rijetko na odmor.Izvukao sam 10.aprila dio porodice u Zenicu i ostao na selu sa suprugom i sinom Salihom.Tog dana uhapseni su Fuad Kermo i jos 11 momaka izmedju Loncara i Vrhovina,bez ikakvih saznanja sto je bilo s njima.Sve je to"maslo"zlocinca Miroslava Brale,koga su zvali Cicko.Tih dana se moj Salih vratio sa maglajskog ratista,a bio je borac 333.brdske
brigade,danasnje 733.Otisao je 15.aprila kod djevojke u Zenicu.Bili smo iznenadjeni kad se pojavio u podne,govoreci da je Zenica u blokadi i da se odmah vratio kako se ne bismo brinuli.Nismo znali sta se zbiva u selu...Vidjeli smo kola hitne pomoci HVO-a.Zapucalo je,a narod se uspanicio.Znam da je tada zapovjednik HV bio neki Mario.Nas osam i sin Salih tu noc proveli smo vani.Ujutro smo se vratili kuci i malo sjeli",prica Rasim.
U medjuvremenu,dosao je komsija.Rasimova zena vidjela je trojicu naoruzanih ljudi kako idu prema njihovoj kuci.Docekala ih je na vratima.
"Gdje ti je covjek?",pitali su je.
"Otisao je u Preocicu kod kcerke",odgovorila je uplaseno.
"A gdje ti je sin?",opet su pitali.
"Nije u kuci",odgovorila je.
Salih se sakrio u nisu,iza kuhinje.Jedan od njih usao je u kucu i primjetio Rasima i Saliha.
"Sto lazes da je u Preocici?!",proderao se.
"Bio sam,pa sam se sada vratio",odgovorio je Rasim,i dodao:"Ako hocete da me ubijete,mozete to odmah uciniti,i sta onda?!"
Drugi je usao u kucu i naredio Salihu da i on podje.Na cesti je cekao minibus pun Bosnjaka;tacno 22.
RANJAVANJE I NESTANAK
U logor"Kaonik"dovedeni su 16.aprila.Skidali su sa njih sta im se svidjalo:novac,zlato,satove,obucu,
jakne,sve redom...Salih Sunulahpasic u logoru je samo prenocio,a ujutro 17.aprila sa jos tridesetak momaka odveden je na kopanje rovova u selo Rovna,izmedju Viteza i Busovace.Istog dana,u cetiri sata poslije podne,ranjen je u potiljak.S njim je bio i zet Rasim,koji ga je izvukao,a onda su ga ubacili u kola hitne pomoci koja je vozio Marinko Lukin,Jozin sin,iz Bara.Kasnije je zet Rasim pricao da nije bio teze ranjen i da mu je stala krv nakon prvog zavoja.U jednom trenutku izgubio je svijest i,kad su"haveovci"ustvrdili da je"gotov",Salih se prenuo i rekao"Nisam ja gotov,jos sam ziv i mlad".Njegovog oca Rasima odmah su u logorskom hangaru izvijestili sta se zbilo sa njegovim sinom i da je prebacen u bolnicu u Bilu.Nakon pet dana dosli su predstavnici UNPROFOR-a,Crvenog kriza,
ARBiH i HVO-a da ih evidentiraju.Rasim je prijavio sina i pitao ih znaju li ista o njemu.Nije mu jasno sta su zapisali,samo zna da je prevodilac bio neki inzinjer,Hrvat iz Zenice...
|
