Carl Bildt-MISIJA MIR
...Dolina Drine je opcinjavajuce lijepa.Rijeka zelena,u gornjem toku brza.Nedaleko od Foce stiska se pored mosta srusenog u bombardovanjima.U Gorazdu nacickana rucno napravljenim malim mlinovima,koji su u toku opsade pokusavali da izvuku malo struje iz vode koja je brzala pored njih.
Kasnije,zaustavljena pred hidroelektranom u Visegradu postaje mirnija,kao i kada se nakon vijuganja kroz klisure i bespuca oko Zepe pocinje priblizavati Zvorniku i spremati za izlazak u ravnicu prema Savi.
U Foci je etnicko ciscenje bio intenzivno.Foca je nekada bila turski trgovacki grad,muslimanski centar.
Ali,krv je ovdje tekla jos u toku etnickih sukoba u drugom svjetskom ratu,a Muslimani su odavde protjerivani da bi dolina Drine bila srpska.
U Foci je raspolozenje tmurno.Ime Foca formalno je promijenjeno u Srbinje,ali ja nisam uspio vidjeti da je neko postavio neku drugu tablu osim table na kojoj je pisalo:Foca.Svih pet mostova u okolini NATO je izbombardovao i srusio kako bi zaustavio snabdijevanje hranom i oruzjem koje su bosanski Srbi vrsili tim putem u jesen 1995.godine.Od stare turske trgovacke cetvrti nije ostalo mnogo.
S mnogo nepovjerljivih pogleda upravljenih na mene,ulazim oprezno u rusevine dzamije koja je spaljena i oskrnavljena,ali koja,ipak,jos uvijek stoji.Izgradjena 1551.godine vazila je nekada za jedno od najznacajnijih obiljezja turskog doba.Unutra,u praznoj skoljci dzamije,vandali su je skrnavili koljuci prasad.Odvratno.
Ako slijedimo tok Drine,gore prema sjeveru,ubrzo cemo doci do jedne oblasti koja se u toku rata nazivala Gorazdanska enklava.To je jedna velika oblast koja je odoljela svim srpskim pokusajima da dolinu Drine pretvore u iskljucivo srpsku,ali koja je zato postala jedan veliki izbjeglicki logor i koja se sada postepeno raspada.
U Gorazdu beznadje izvire iz ociju.Pocetkom godine izolacija u enklavi je jos uvijek bila gotovo totalna.
Skoro svaka kuca je ostecena od metaka.Ovdje jos uvijek zivi mozda cak i do 60000 ljudi koji nemaju nikakvog posla.Ljudi idu gore-dolje u grupama.Dva puta nedjeljno,kada tri autobusa pod teskom italijanskom vojnom pratnjom krecu za Sarajevo,cini se kao da se tamo slije pola grada.Tu su
svi oni koji su na ovaj ili onaj nacin uspjeli doci do mjesta u autobusu.Tu su i oni koji se na sve nacine
ocajnicki pokusavaju dokopati nekog mjesta,kao i oni koji nemaju nikakvog drugog posla i za koje sve to predstavlja samo dogadjaj koji ce im skratiti dosadu.
Ako nastavimo ici jos dalje na sjever,proci cemo pored potpuno unistenih sela,koja danas ne pokazuju ni najmanji znak zivota.
Samo rusevine.
S dostojanstvenoscu koja je ostala netaknuta stoljecima,u Visegradu se izvio luk istog onog mosta ciju je historiju Ivo Andric opisao u poznatom romanu.Stvarnost se obicno dozivljava manje impozantnom od literature,ali visegradski most je izuzetak.On je dostojan svoje znamenitosti.I pored jako izrazene srpske atmosfere u gradu,stari arapski tekst uklesan na mostu je ocuvan i restauriran.
U Visegradu nema gotovo nikakvih tragova od dzamija,ovdje vlada strah progonitelja da ce ih jednoga dana progoniti njihovi progoni.Lokal koji se nalazi na jednom kraju mosta,i koji za sebe tvrdi da je restoran,gotovo i da ne servira hranu,ali zauzvrat nudi pogled na historiju.Ovuda je nekada isao put od Sarajeva do Istanbula.
Sjeverno od Visegrada vise nije moguce slijediti tok Drine.Padine postaju prestrme,brda previse dramaticna.Tek kasnije,u blizini Srebrenice,dolina se ponovo siri i rijeka pocinje teci sporije,da bi se zaustavila pred hidroelektranom,juzno od samog Zvornika,nastavila kasnije dostojanstveno svojim putem prema rijeci Savi i pomijesana sa njenom vodom,preko Beograda i impozantne tvrdjave Kalemegdana,dosla do Dunava i nastavila put prema Crnom moru.Njene ce vode nekada mozda proteci pored istambulskih kupola i minareta.
U Brckom,gradu na samom sjeveru zemlje,vodile su se borbe koje su vjerovatno bile zesce nego na bilo kom drugom mjestu.I upravo tu ce se jednom odigrati zavrsna drama mirovnog procesa.Sudbina Brckog ce u mnogome odluciti o sudbini cijele Bosne,a mozda cak i Balkana.
Prva posjeta Brckom za mene je bila sok.Juzni dijelovi grada izgledaju kao poslije smaka svijeta.Snijeg prekriva rusevine koje se protezu dokle oko seze.
Ali,ono sto cini najdublji utisak ipak nije ono sto oko vidi,vec ono sto uho ne cuje.Svuda apsolutna tisina.Zivot uvijek znaci neki zvuk.Automobila,psa,djeteta,udaljenog puta.Ovdje se ne cuje apsolutno nista.Ovdje i nije ostalo nista...
...Silazim dolje u luku u Brckom...Luka je na pocetku rata,takodjer,bila logor i gubiliste.Tu su se tijela bacala s keja u rijeku.U magazinima su vrsena pogubljenja.Milicioner koji ide za mnom izgleda izgubljeno,postidjeno,zbunjeno,kako ja cutke hodam izmedju keja i zgrada magazina.Nisam htio ulaziti unutra...
|
