Muhidin Saric-KERATERM-sjecanja iz srpskog logora
...Poslijepodne stigose i ostali logorasi iz Omarske.Gladni su,iscrpljeni i iznemogli.Od njih saznajemo o svim strahotama koje su se dogadjale u ovom logoru.Pomazemo im da se smjeste i dajemo im hranu da jedu.
Slijedcih dana u Trnopolju je veoma zivo.Dolaze nam posjetioci iz Prijedora,donose hranu,cigarete i voce.
Dolaze pjesice i biciklima.Stigla su i dvoja kola Medjunarodnog Crvenog kriza i stalno su sa nama.Strazari
nas vise ne maltretiraju.Stizu i novinari.Snimaju,slikaju i pisu.Istina o nama,polako,ali sigurno prodire u svijet.Pred novinarskim kamerama i objektivima foto aparata pala je logorska bodljikava zica.Skinuli su je cetnici pred navalom svjetske javnosti.
Sada nam je bolje.Slobodno se krecemo prostorom izmedju doma i skole.
U zgradi osnovne skole smjesteni su Kozarcani.Ima ih mnogo,preko dvije hiljade.Oni koji nisu mogli stati u skolu nalaze se u improviziranim satrama u skolskom dvoristu.Satre su napravljene od najlona,starih cerada,prnja,deka i kojecega drugog.Ima i sporeta.Ljudi loze vatre,kuhaju i peku.
Pronasao sam i Refika F.,bricu iz Kozarca.Sredovjecan,plavokos covjek.Kod njega sam cesto sjedio u brijacnici.Bio je uvijek vedar i nasmijan,ziva enciklopedija humora.
Obradovao se kada me ugledao.Iznosio je iz skole stolicu na kojoj je u dvoristu sisao logorase.
-Moram,-rece mi.-Rad me smiruje.Trebao sam u penziju,ali vidis,ne daju mu.-kaze i kiselkasto se smjeska.
Preko puta doma,u staroj Huskinoj gostionici je smjestena komanda logora i Crveni kriz.Tu je preko cijelog dana guzva.Prave se spiskovi logorasa koji konvojima odlaze preko Vlasica za Travnik.Iako se zna da se na ovom putu dogadjaju najstrasnije stvari,velika je guzva.Ljudi zele da odu,dosta im je svega.
Od jutros su poceli pustati i u Prijedor.Da bi izasao logoras mora imati:
-garanciju neke drzave u koju odlazi
-odjavu mjesta boravka
Na osnovu ovih dokumenata dobija se Rjesenje srpskih vlasti o iseljenju u kome pored ostalog stoji da se imenovani odrice svih materijalnih dobara u korist srpske vlasti.
Kada sve ovo predas u komandu logora,dobijes Potvrdu sa kojom mozes otici.I to nije sve.Put do Prijedora je veoma opasan,jer ti niko ne garantuje da ces ziv stici ako naletis na nekog"patriotski"
raspolozenog cetnika,a njih je oko nas mnogo.Zbog toga moras naci pouzdanog Srbina,dobro ga platiti,
da te odveze desetak kilometara do grada.
Kada sam sve ovo nabavio i predao u komandu dobio sam Potvrdu.U njoj je pisalo da sam 6.VIII 1992.
godine dosao u Prihvatni centar Trnopolje i da sam iz njega izasao 13.VIII 1992.godine.
DAKLE,PROVEO SAM 52 DANA U LOGORU KERATERM,KOJI NE POSTOJI I DOSAO DO SPOZNAJE DA JE NA OVOM SVIJETU SVE MOGUCE!
|
