Muhidin Saric-KERATERM-sjecanja iz srpskog logora
...Posljednjih dana vlada prava invazija Srba iz grada na logor.Traze svoje poznanike,vlasnike nekadasnjih kafica,radnji,ili drugih lokala i objekata.Opsjedaju ih potvrdama u kojima stoji da vlasnik dobrovoljno poklanja svoje imanje ili ono na sta je komsija bacio oko.Uzima se sve do cega se moze doci.Rat je i sansu treba iskoristiti.
-Ti znas,komsija,da smo mi uvijek bili dobri.Pa,zar ti meni ne bi potpisao?Evo,samo ovdje,-moljaka Hamdijin komsija iz Prijedora.
-Ne bih,-kaze on i okrece se na drugu stranu.
Hamdija D.ima oko 48 godina,plavokos i punacak covjek,sa izrazito plavim krupnim ocima.U Prijedoru ima kucu,mehanicarsku radnju i kafic.Komsije mu dolaze svakodnevno.Jedni ga mole,drugi mu prijete,treci ga tuku.Samo treba da stavi potpis.
-Ne dam,-kaze Hamdija,-neka me ubiju.Kucu i lokal nisam mogao sacuvati,ali potpis mogu.Ne dam!Preko noci su unistili i opljackali cijeli grad,nas su otjerali u logore,pa sad da ih jos nagradim potpisom,da se dobrovoljno odricem.Ne dam!
-Znam kako mu je,-kaze Besim B.iz Kamicana.-Ja sam cijeli zivot radio dok sam sebi nabavio najsavremenije masine za obradu metala.Odricao sam se cak i dobrog zalogaja.Svaka masina je jedan dio mene,najljepsi dio mog zivota.Medju prvima su me doveli u logor.Kucu su mi zapalili,radnju opljackali,a porodicu protjerali.Ni ovdje me nisu ostavili na miru.Pronasli su me novi vlasnici mojih masina.Nisu se mogli snaci kod montaze.Zahtijevali su da im pomognem.Kada sam ih odbio,navece su me izveli i pretukli.Vodili su racuna samo da mi ruke ne povrijede.Slijedeceg jutra sam morao ici.Dok sam radio srce mi se cijepalo.Ni sad ne mogu da shvatim kakvi su to ljudi koji na tudjoj muci svoj svijet grade.Vjeruj mi,nikada oni nece imati srece.Doci ce djavo po svoje.
Dok je govorio,nesto ga je stezalo i cupalo mu dusu.Oci su mu podbule,sa crnim sjenkama na podocnjacima,ali pogled mu je bio cvrst i stabilan i izrazavao je iskreno vjerovanje u ono o cemu je govorio.
Blizi se kraj jula mjeseca,a u logor svakodnevno dovode nove ljude.Iz njihovih prica,koje su nam jedini izvor informacija,saznajemo da se preostala muslimanska i hrvatska sela sistematski ciste,a u samom gradu je nezapamcen lov na ljude i njihovu imovinu.Najvece poslastice su im stanovi.Treba samo istjerati vlasnika,a stan sa kompletnom imovinom prisvojiti.To u ovom cetnickom osinjaku nije nikakav problem.Ljude,uglavnom,odvode daleko od njihovih stanova i ubijaju ih na seoskim terenima,a one bogatije dovode u logor da od njih izvuku jos koju paru.Nikada nisu ubijali u stanu,jer stan novom vlasniku mora ostati besprijekorno cist...
|
