Isnam Taljic-ROMAN O SREBRENICI
...Upada mi u sobu komsija Saban.Kao da uopce nije onaj od sinoc.Vise nije svoj.Niti se najavio kuckanjem na prozor.Ni na vratima nije zakucao.Samo je banuo.Bez duse:
-Cetnici su s Holandjanima iz Unprofora na njihovim punktovima.Umjesto da ih napadnu i odbiju s mjesta s kojih smo mi odstupili na njihov nagovor,Holandjani vise i ne kriju suradnju sa Srbima.
Prepustaju im i svoje polozaje!Ovo je potpuna izdaja...Mi smo izdani...Svijet je izdao Srebrenicu...
-U sest nula nula udarit ce americki avioni.Amerika nas nece izdati!-najedam.
Najedam sebe.Zao mi je sto najedam i Sabana.Ionako mu je srusena posljednja iluzija.Vec je proslo i sedam sati,a americki avioni nisu ni nadletjeli.
Najedam sebe,staro zakeralo,jer ostatak zivota,ako ga bude,moram provesti lisen i pomisli na iluzije.Koliko god mi je zivota preostalo,moram ga provesti sa podrazumijevanjem da su sve tvrdnje o superiornosti homo sapiensa srusene na samom izmaku drugog milenija poslije Isa-pejgambera i da je san o suvremenom svjetskom poretku srusen u Srebrenici.Ovo je Smak Svijeta prije Kijametskoga dana.
Svijet ce se o Srebrenici praviti gluho-nijemo-coravim da bi spasio svoj obraz.Svasta ce se morati podmetati i naturati.I Bosni i Bosnjacima.Samo da bi se i njih natjeralo da se zamagli istina o Srebrenici.
Moze Svijet sta hoce,kako hoce i dokle hoce.I Bosna,moze.Moze se i Bosnjake pridobiti da pokusaju zaturiti misao o Srebrenici.Svasta moze biti.Svi se samo mogu zavaravati dok zaturaju Srebrenicu u zaborav.Ali nikad Svijet,nikad Bosna,nikad vise nista ne moze biti kao sto je bilo prije ovoga dana.
Srebrenica ce ostati da cami u tami mozdanih celija onih koji su tamo ostavili tijela svojih najblizih ili dijelove svojih tijela i odatle ponijeli sjecanja da se nekad i oni zivjeli kao sasvim normalni ljudi.I imali cak i buducnost...
...Egzodus.
Narod i vojska hrle prema zgradi nekadasnje poste.Ovuda je jedino zdrijelo za izlaz iz grada.
Organizacija LJEKARI BEZ GRANICA preuzela je brigu o ranjenicima.Odvode ih u glavnu Unproforovu bazu u Potocarima.
Djeci,zenama i starcima preostaje nada da ce se Unprofor pridrzavati garantirane sigurnosti i prihvatiti ih u Potocarima.Ima i odraslih muskaraca koji pristaju za njima.Ima ih mnogo.Mogu se brojiti stotinama.
Njih ce,vec kojih stotinjak metara dalje,na samom izlazu iz grada,na pomocnom Unproforovom punktu u krugu tvornice VEZIONICA,docekati najava totalne izdaje-holandski vojnici,umjesto da makar pokusaju zadrzati masku spasitelja,docekuju ih masuci im s tri uzdignuta prsta,a Srbi,bez bojazni od odmazde,bacaju granatu u masu.Masakr pocinje.
Najsramotniji talog izdajstva i kukavicluka koji-s ponasanjem ovih Holandjana,za koje smo znali tek toliko da su dosli iz zemlje koja je lijepa-pada na dno dna svih mjerila o ljudskosti.Ali,ljudi ne vjeruju svojim ocima i,vjerujuci da ne moze biti ono sto jest,nastavljaju ka glavnoj bazi Holandjana u Potocarima.
Vecina nas se postrojava u kolonu.Dva po dva.Ima nas,izrazeno brojem,i petnaest hiljada.Ne racunam grupe koje ce krenuti s drugih mjesta.Ide se prema Tuzli.U proboj!To je i kao pomisao suludo tragicno.Ali me nimalo nije strah.Osjecam da smo u stanju srusiti sve pred sobom.Kad bismo bili drukcije vodjeni-umjesto u proboj kroz bespuce prema Nezuku-bolje bi bilo da krenemo na Vlasenicu i-
oslobodimo je.Ili na Zvornik.
Zapalo me da budem pri celu kolone.S najmanjim sansama da se ziv probijem,ali uvjeren da su nam svima sanse velike...
|
