Danijel Dragojevic-CVJETNI TRG
KISA
Neki grad zavolimo kad u njemu dozivimo kisu.Mozemo je gledati s otvorenog prozora,iza stakla,na vratima,ali blago onima koji su preko glave prebacili gornji dio odjece i pretrcali ulicu.Oni su vise u gradu,u kisnom zajednistvu stvari,pokreta,rijeci,kuca,prostora,neba,tla i zelja.U kisi grad plovi kao otok u sretnije trenutke.Gledajuci kose ili ravne linije,dodje nam da nekome napisemo dopisnicu,dvije-tri rijeci,dvije-tri kapi.Kad prestane kisa,ne znamo sto se dogodilo,ali se grad i mi gledamo kao znanci.Njegova mjesta na kojima jos nismo bili,kada im prilazimo,izgledaju poznata i mi ih pozdravljamo.
(Gledao sam jednom kisu u D.-u,snazno me se dojmila.Kapi su udarale u plocnik,rasprsivale se kruzno,radosno.Ali sada ne govorim ni o jednoj kisi i ni o jednom gradu koji sam vidio,ni o onima koje nisam vidio.Ne,ni o cem odredjenom ne govorim.Govoreci o gradu i kisi cini mi se da se odmaram od grada i kise.Od svakog grada i svake kise.Kada se sve kise ispadaju i gradom prodju,kaze mi masta,mozda i umor prodje i vise ne budem svoj,tvoj,svakakav,nego posve lagan i miran.Veselje moje,umoru moj!)
|
