Zlatko Crnkovic-MOMO,ZASTO PLACES?-1
Pismo iz Zagreba
MOMO,ZASTO PLACES?-1
Buduci da ne mogu vise,kao nekad,redovito pratiti"NIN",tek mi je nedavno dopao ruku broj od 1.svibnja ove godine.U njemu je moj bivsi prijatelj i"kucni autor"Momo Kapor objavio tekst"Zaboravljeni gradovi".
Kapora sam kao pripovjedaca i feljtonistu oduvijek volio i cijenio.To sam isticao u vise navrata,u intervjuima,i u posljednjih petnaestak godina,otkako je on u Hrvatskoj,priznajem,persona non grata.
Medjutim,ovaj put me tim svojim placljivim tekstom razocarao.Ipak mu ne bih odgovarao da me nije u njemu prozvao.
Uzgred budi receno,prije nekoliko godina objavio sam u splitskom FERAL TRIBUNEU pomalo sentimentalan zapis o Momi Kaporu,gdje sam ponovio i obrazlozio svoje misljenje o njemu kao piscu.
PRIZNAJEM DA SAM NEKOC DAVNO BIO NEUGODNO IZNENADJEN NJEGOVIM OTVORENIM ISKAZIVANJEM SIMPATIJA,PA I ODUSEVLJENJA,SPRAM SLOBODANA MILOSEVICA,JER SAM DO TADA MOMU POZNAVAO SAMO KAO SIROKOGRUDNOG KOZMOPOLITA KOJI NEMA NIKAKVIH POSEBNIH NACIONALNIH OSJECANJA.JOS SAM SE VISE IZNENADIO KAD JE NAKON NEKOLIKO GODINA OKRENUO LEDJA TOM ISTOM MILOSEVICU I PRIKLONIO SE NIKOM DRUGOM NEGO RATNOM ZLOCINCU RADOVANU KARADZICU.IPAK,VRHUNAC JE TIH MOJIH IZNENADJENJA BIO KAD SAM PROCITAO NEKE NJEGOVE NOVINSKE TEKSTOVE KOJE JE OBJAVLJIVAO KAO"RATNI REPORTER"IZ KONAVALA IZIGRAVAJUCI U TOJ ULOZI ERNESTA HEMINGVEJA.
Nazalost,godine su prolazile a ja za sve to vrijeme nisam nikad od Mome dobio ni glasa.Jedino mi je netko od mojih prijatelja iz Beograda rekao da je prije vise godina,na izravno pitanje odrzava li bilo kakve veze sa mnom,Momo navodno odgovorio da se"u ratu prijateljstva zamrzavaju".Ali eto,prosao
je i taj nesretni rat(U KOJEM SRBIJA NAVODNO NIJE UOPCE SUDJELOVALA)a ja od svog prijatelja nisam do dana danasnjega primio ni habera.Prvi put me je,koliko znam,indirektno spomenuo upravo u spomenutom tekstu,evo kako:
"Cute hrvatski intelektualci pred ovim velikim gutenbergovskim pozarom,mnogo vecim no sto je bio onaj,vise simbolican,u Nemackoj 1939.,kada su bila cak i postedjena neka dela proskribovanih autora.Cuti i glavni urednik"Hita"kome sam,zajedno sa Kunderom,Kisonom i Skvoreckim,pomogao da napravi najtirazniju jugoslovensku biblioteku koja sada cvrci i prasti na sveopstoj lomaci knjiga sa inkvizitorskog Indeksa Prohibitorum Librorum-treci put u istoriji covecanstva."(A propos,kad je bilo drugi put?)
Izlazuci se riziku da me moj nekadasnji"kucni pisac"(kome sam,kao i drugim autorima"Znanja",
redigirao rukopise,s njegovom suglasnoscu),moram najprije ispraviti neke faktografske netocnosti.Prvo,ja nisam bio glavni urednik"Hita",nego samo urednik"Hita"i glavni urednik"Znanja".To bi bar on mogao znati,nakon sto sam mu objavio pregrst knjiga,ne samo u biblioteci"Hit",nego i u drugim bibliotekama".Drugo,institucija o kojoj je rijec ne zove se"Indeks Prohibitorum Librorum",nego
"indeks librorum prohibitorum"(sve rijeci pisane malim pocetnim slovima).Trece,spaljivanje nepocudnih knjiga u Njemackoj nije bilo"vise simbolicno",nego vrlo konkretno i ozbiljno,o cemu svjedoci i jedan od doticnih autora koji je prisustvovao tom vandalskom cinu u Berlinu.I to se nije zbilo 1939. nego 10. svibnja 1933.Bio je to Erih Kestner,koji je,uzgred budi receno,ostao u Njemackoj sve do kraja Drugog svjetskog rata,samo sto vise nije mogao objavljivati satiricna djela nego samo sentimentalne ljubavne romane za odrasle i bezazlene price za djecu...
("NIN",17.VIII 2006.)
|
