Isnam Taljic-ROMAN O SREBRENICI
...Odavno je jasno da Svijet Srbima pomaze u opitima u LABORATORIJI SREBRENICA,ali mi akcija PADOBRAN izgleda kao samostalni svjetski pokus nad srebrenickim zamorcima.Umjesto da na hiljadu i jedan nacin prekinu ovu agoniju,ili da samo skrse cetnicko divljastvo,ili da i nas-ako je vec ratovanje jedini izlaz-naoruzaju makar tako sto bi od oruzja kojime raspolazu iskljucivo Srbi dali i nama dio na koji imamo pravo jer smo od usta godinama odvajali za zajednicku JNA,ili da ih natjeraju da nam se kao ljudima moze makar doturati hrana,vrsi se eksperiment s nocnim bacanjem namirnica iz zraka.
Zadnja televizijska slika koju sam zapamtio:
AMERICKI HELIKOPTERI U BRISUCEM LETU IZNAD KURDSKIH POBUNJENIKA U TURSKOJ,DOK ODRPANI LJUDI TRCE S UZDIGNUTIM RUKAMA NE BI LI DOHVATILI VISECE MREZE SA HRANOM.
Vise nisam imao prilike gledati televizijski program.Ono sto sam naknadno mogao vidjeti,preko oka,kad su se Srebrenicani otimali krajnostima bijede improvizirajuci na potoku s imenom Rijeka turbinice koje su davale elektricnu energiju od koje je mogla svijetliti pokoja zarulja i svjetluckati ekran na televizoru,vise nije licilo na televizijski program.Opkoljenima,bio nam je ukinut prijem Televizije BiH i zavedeno primanje onoga sto su emitirale sve televizijske stanice UJEDINJENIH SRPSKIH ZEMALJA.Srebrenica im je bila hit-tema.Da nisam bio u Srebrenici i da se,pomalo gledajuci to sto su Srbi nazivali svojom televizijom,nisam morao stipati da provjerim jesam li ziv,morao bih ili pozeljeti da se pokrstim ili da izadjem iz vlastite koze.Sve o Bosnjacima,posebno o Srebrenici,prikazivano je najmonstruoznijim lazima iznesenim na nacin kao da je rijec o najobicnijoj istini.Time ne plase nas,nego nas se plase.Hrabre sebe i medju svojima grade alibi.
Dugo me proganjala zapamcena slika s Kurdima koji trce uz brdo za mrezama u kojima visi hrana iz helikoptera.Dok sam to gledao,kao svjetlice,pogadjale su me pomisli da se ni nama nije nicemu boljem nadati od Svijeta u ratu koji je tih dana zapocinjao u Bosni.Ali sam i katastrofalno pogrijesio u procjeni da ista sudbina ceka nas.Spram ovoga sta je Bosna docekala u Srebrenici,slike s unezvijerenim Kurdima ubrzo su mi pocele izgledati kao sitne male pakosti iz zaboravljenih crtanih filmova.Na nekoliko dana prije nego nad Srebrenicom,prvi paketi s hranom baceni su iznad Cerske.Nisu
u mrezama i nisu iz helikoptera.Iz aviona i s padobranima.Cekalo se da Cerska zapadne u stanje pred sami svoj pad.Oko nje su cetnici upravo bili stisnuli posljednji smrtni obruc.Oni su i palili vatre kako bi avionima doznacili mjesto spustanja tereta.Cerani nisu smjeli.Pokazali bi se pogoniteljima i oni bi ih poubijali kraj vatri.
Akcija je gromoglasno najavljivana sirom Svijeta pa su se i Bosnjaci iz Cerske ponadali da ce makar umrijeti siti.
Ispostavilo se da se bjelkaste kupole sa hranom prizemljuju na mjestima koja su cetnici signalizirali vatrama.Nato su mnogi Cerani jurnuli u tim pravcima.S druge strane ih je docekivala mitraljeska vatra.Padali su kao snoplje zita pred naletom nevremena kakvo se u ovim krajevima pojavljuje svakih tridesetak ili pedesetak godina.Ali su gladju izbezumljeni ljudi jednako nailazili u novim valovima.Kao
da su nocne leptirice,a svjetlucanje rafala iz cetnickih mitraljeza kao da je magicna vatra na kojoj moraju dokoncati svoju posljednju nadu...
|
