Muhidin Saric-KERATERM-sjecanja iz srpskog logora
Veliki strah nam zadaju stranci,kako mi ovdje u logoru nazivamo cetnike dovedene iz Knina,Srbije i Crne Gore.
Smjesteni su na Orlovcima i u zgradi preko puta logora.Od domacih cetnika razlikuju se po oblacenju i govoru.
Oni se oblace po sopstvenom nahodjenju.Najcesce kombinuju,razne vojnicke uniforme i civilnu odjecu.Oni iz Knina nose crvene kackete.Od civilne odjece najcesce su u upotrebi farmerice,raznobojne majice i patike.Mnogi nose sesire sa velikim obodom.Ponasaju se bahato i ne pustaju nikoga.
U logor dolaze svakog dana.Prolaze kraj strazara i setkaju po dvoristu.Ulaze u spavaonice,medju logorase i traze svoje zrtve.Na taj nacin"ubijaju vreme",kako nam cesto kazu.Odlaze pred noc.Cini mi se da ih ima mnogo.Pijani su ili drogirani.To se vidi po hodu,ocima i govoru.Oci su im mutne,krvave kao da su uljem namazane.Ruke im se tresu dok drze upereno oruzje u nas.Agresivni su i izigravaju velike borce i heroje.Uzori su im junaci vestern filmova.
Medju nama traze svoga neprijatelja,koji ih proganja,koji je pucao na njih ili ih je ranjavao.Zadrzavaju se dugo.Zagledaju svako logorasko lice i uzivaju u strahu onih koje gledaju.Na kraju izvode nekoga ili ga tuku na licu mjesta.
Pitao sam neke,koji su na takav nacin batinani,da li poznaju te ljude.Svi su se zaklinjali da ih u zivotu nikada nisu ni vidjeli.
Hvata se prvi sumrak.Povjetarac razgoni sparinu.Iza mene jedna grupa iz Cele.Savili noge poda se,sjede u krugu i pricaju.Govore o svojim kucama,imanjima,o dvoristu i aksamlucima.Govore o zivotu kojeg im je neko na silu oteo.
-U aksam sjedam pod grozdje u dvoristu da se odmorim.Naspem casicu-dvije,dok ne stigne pecena koka,domaca,civicarka,sa mladim krumpirom.Salata od mladog luka,pomijesana sa kajmakom.U tepsiji pogaca.Prelomim je,a ona se pusi!-prica Ibrahim,podize ruku,kao da je casica u njoj i kao da nazdravlja.
Dok govori,drugi ga slusaju i ne trepcu.Piju i jedu s njim kao da su u njegovom hladnjaku pod grozdjem.Ponekad se nekom otme:
-Ih,brate!
Po dvoristu setaju logorasi.Svuda se osjeca opustenost.
Odjedanput zagor utihnu.Oni najudaljeniji pojurise prema vratima.Vec izvjezban,pogledah prema kapiji.
Kraj strazare prodje cetnik sa velikim crnim sesirom na glavi.Kais za pistolj sa naramenicama,prebacio preko vojnicke bluze kao uprtace.Veliki pistolj sa bijelom drskom klati mu se na grudima.Ide pravo prema spavaonicama.
Za nekoliko minuta dvoriste opusti.Svi smo na svojim mjestima i pronalazimo najbolje polozaje u kojima cemo docekati nezeljenog gosta.
Dodje brzo.Visoka i mrsava spodoba zastade na vratima.Dugacak orlovski nos,na iskrivljenom licu,strsi ispod sesira.Razvucene,poluotvorene usne,grce se u uglovima.Rasiri noge i zauzme pozu.Desnu ruku stavi na pistolj.Potraja nekoliko trenutaka,a onda progovori:
-Pomoz bog,junaci!
Cutali smo.On napravi nekoliko koraka u dubinu spavaonice i prodera se iz sveg glasa:
-Marvo!Ja vas pozdravljam,a vi cutite!Znaci li to da moj pozdrav vama ne valja?
Spavaonicom zavlada stroga tisina.Cuju se samo oni sto u strahu ubrzanije disu.
-Hocu da vas cujem,majku vam!
Izvadi pistolj iz futrole,uze ga u ruku i dreknu:
-Pomoz bog,junaci!
-Bog ti pomogo,junace!-zaurla spavaonica.
-Tako!-rece i krenu naprijed.
Prodje pored mene.Osamari mog susjeda,onako,u hodu.Ide i zagleda jednog po jednog kao da cita neku interesantnu knjigu.Pistolj mu podrhtava u stisnutoj saci.
-Ovaj je ili pijan ili lud.-sapnu mi Sefik.
Kada prodje krug spavaonice,nadje se ponovo na pocetku.Kod izlaznih vrata okomi se na jednog mladica.
-Ti si pucao na mene!-udari ga pesnicom u lice.
-Nikada vas nisam vidio.-odgovori mladic.
-Jesi!Znam ti facu!
Svoj komentar poprati udarcem noge u slabine.
-Nisam!-zaplaka mladic.-Ja sam iz Brezicana!
-A,tako!Ti si iz Brezicana!-nastavi da ga tuce.-Ti si ustasa!
Zagledah se u resetke.Iza njih su na slobodi milioni ljudi.Ljudi,ptice,psi,macke,sunce,drvece.Ovog trenutka to mi nista ne znaci.Ovdje smo samo mi i on.Mi mlitavi,oborenih glava,oduzetih ruku i nogu,nemocni i jadni.On histerican i ruzan kao pauk,nadmocan u svojoj mrezi,zaplice nas nitima svojih lazi i sise nam krv.
U spavaonicu udje strazar i htjede da ga izvede.To ga uvrijedi.
-Ti ga branis,jebo te on!
U trenutku odjeknu pucanj i spavaonica se potrese.Oni oko vrata zalegose.Mladic jeknu i klonu.Jos
jedan pucanj iz blizine u klonulu glavu ga dokrajci.Ubrzano krkljanje prestade.On stavi pistolj u futrolu.
-Sve sto ih je manje,bolje je!-rece strazaru i izadje.
Pored vrata lezi ubijeni,zgrcen u lokvi krvi.Pored njega sjedi djecak.Njegovo mrsavo i ublijedjelo lice trza se od straha.Sa desne strane potkosulja mu krvava.
-Ranjen je-rece neko.
Vrati se strazar i s vrata poce da galami:
-Sta ste ga izazivali!Evo,sta ste uradili!-pokaza rukom na ubijenog.-Sta vam je to trebalo!
Naredi da ga iznesu.Dvojica logorasa odnesose ga na smetliste.Kada se vratise,strazar zakljuca i ode.
Crna neprozirna masa mraka popuni prostoriju.Pred ocima mi zatitrase slike,zive i jasne kao u stvarnosti.
Ponovo pogledah ubijenog kako pada,zacuh njegovo ubrzano i vrelo disanje i vidjeh prste koji opipavaju beton i grce se.
DODJE SABLAST,POVUCE OROZ NA PISTOLJU,UBIJE I ODE,A U MENI OSTAVI NAJMRACNIJE SILE DA MI TRESU I DRMAJU SVAKI DJELIC TIJELA.I NIKOM NISTA.OVO JE OPASNA RULJA KOJA JE MORALNO TAKO DUBOKO POTONULA I KOJA JE VEC ODAVNO IZGUBILA SVAKI OSJECAJ COVJECNOSTI.
ETO,S TAKVIMA TREBA ZIVJETI ZATVOREN U OVOM TORU I ISCEKIVATI KADA CE PONOVO BANUTI,
IZABRATI ZRTVU I UBITI JE,SAMO DA BI ZADOVOLJILI SVOJE BOLESNE STRASTI.
Tu noc nisam mogao spavati.Proganjala me ogromna ruka sa bijelim pistoljem.Dugo sam razrogacenih ociju razgrtao mrak pred sobom.
|
