Muhidin Saric-KERATERM-sjecanja iz srpskog logora
...U logoru se svakih dvanaest sati smjenjuje straza.U svakoj smjeni je po deset vojnika.Smjenjuju se izjutra u sest i poslijepodne u osamnaest sati.
U pocetku nisam razlikovao strazare,bili su mi svi isti.Svi su nosili sarene maskirne uniforme i automate u jednoj ruci sa prstom na obaracu.O pojasu ili na grudima su im pistolji,razlicitih maraka i kalibara.Poneko nosi i skorpion,najvjerovatnije ratni plijen iz Hrvatske.Na nogama su im vojnicke cizme ili patike.Pretezno su gologlavi,samo oni najokorjeliji nose sesire i crvene kackete sa cetnickim oznakama.Na ocima su im tamne suncane naocare.
Nisam ih se bojao.Sokirala me njihova mrznja.Gdje ih samo pronadjose,naoruzane i uniformirane svinje.Zelio sam samo da se sklonim,sto dalje,da ih ne gledam.Da ne gledam ta razjapljena usta sa kojih su stalno curili podsmijesi,ponizenja i cinizam.
U logor dolaze kolima koja su oteli od muslimanskog i hrvatskog zivlja.
Na parkingu,unutar logora,svakog dana je izlozba otetih mercedesa,audija,opela i drugih najnovijih modela kola.Automobili su bez tablica,skinute su ili pokrivene necim.
Mnogi logorasi prepoznaju i krisom pokazuju prijateljima svoje automobile.
Logor ima svoga komandanta,a svaka smjena sefa straze.Komandant logora je bio veza izmedju staba u gradu i logora.Prenosio je zapovijesti i nadgledao njihovo izvrsenje.U logoru je boravio preko dana,a u izuzetnim situacijama dolazio je i nocu.
Vrlo brzo sam uocio da u logoru vlada anarhija,da niko nikom nije odgovoran,i da niko nikog ne postuje niti slusa.Svi su oni tu sa jednim ciljem i zadatkom,da ponize,opljackaju i uniste narod koji im ne pripada po vjeri i naciji.Kao stimulans za to,uz hranu dobijaju i alkohol i svi bez razlike piju.
U logoru svakodnevno rade dvije komisije za ispitivanje logorasa.Sastavljene su od po tri clana i rade odvojeno.
Logorase na ispitivanje odvode strazari,prema spisku kojeg svako jutro ustrojava komisija.
Ispitna komisija nije sudila,nije ustanovljavala krivicu logorasa,to nije ni mogla,jer nikakva krivica nije ni postojala.Svi uhicenici su bili goloruko civilno stanovnistvo pokupljeno iz svojih kuca i naselja.Ovim
putem ispitivaci su se informisali o onima koje jos nisu uhvatili i doveli u logor.
Svako vece u logor je dolazilo pojacanje od oko dvadesetak strazara koji su do jutra obezbjedjivali logor.
Ispred spavaonice su se nalazila dva mitraljeska gnijezda sa mitraljeskim cijevima uperenim u spavaonice.
U dvoristu se stalno pucalo.Pucalo se iz automata,mitraljeza,pistolja.Pucalo se za praznike,za pijanke,pucalo se za pobjede i za poraze,pucalo se za svaku sitnicu,pucalo se da bi se pucalo.
Ponekad su iznad nasih glava gadjali golubove ili neke druge,samo njima znane mete.Svakodnevno
su demonstrirali brzinu potezanja pistolja i bacanja nozeva.
Nozeve su nosili o pojasu u koznim futrolama.Neki su ih nosili sa drskom okrenutom nadolje.Kod onih koji su o pojasu nosili bombe,nozevi su obicno stajali uz desnu nogu ispod koljena.
Arsenal sprava za mucenje bio je veoma raznolik.Zapazio sam razne vrste toljaga,od onih sa lijepo obradjenim rukohvatima,do obicnih letava,komada dasaka sa ekserima ili kolaca.
Specijalne toljage su imale siljak sa strane za paranje tijela.Za tucu su se koristile i zeljezne sipke,razlicitih debljina i velicina koje su odvaljivali od zeljezne ograde u dvoristu.Bilo je i gumenih crijeva najrazlicitijih profila.Obicna milicionerska palica se rijetko upotrebljavala,jer nije bila ubojita.Neki su imali sila,boksere,naprave sa ziletima za paranje koze.
Tukli su nas svakog dana i svakog casa.Tukli su nas u dvoristu,u spavaonicama,u stroju za rucak i u klozetu.Tukli su nas svuda uz pridike:
"MI NEMAMO MILOSTI NI ZA KOGA.MRZIMO I UBIJACEMO VAS SVE PO REDU.MRTAV COVJEK JE ZA NAS NAJBOLJI COVJEK.SVAKI PORAZ JE BOLEST.SAD SE JEBITE.SAMO POBJEDA PISE ISTORIJU"...
|
