Dr Marko Vesovic-SMRT JE MAJSTOR IZ SRBIJE
JAKA SAM KAO KLISURA-2
...A vidjela sam i zenu sa pola glave.Iz Visegrada je.Upali joj cetnici u kucu,a ona,rijesena da im se ne da na se,baci bombu,ubije trojicu,kao Fata Turkusic,i tako"nisu uspjeli da ostvare svoju sramnu namjeru",kaze,isto kao da cita iz kakvog sluzbenog zapisnika.Ta ista bomba odnijela joj je povelik komad
lubanje,hodala je u zavojima,a ispod,vele,ovolika rupa,vidis joj mozak.Ali zivi.
A jedna djevojcica od sesnaestak godina,s trbuhom do zuba,krenula s nanom u Svicarsku da se oslobodi djeteta.(Svicarci se oko te djece prosto otimaju.Kod njih,dok usvojis dijete,ceka se i po cetiri godine.Nema ti u njih viska djece,ko kad svak radja sebi po jedno,pa moras cekati da djetetu poginu roditelji kako bi ga ti usvojio.A jesu se,vala,za ove dvije godine,i Svicarska i Svedska nadomile djece silovanih Bosnjakinja.I Hrvatica.Tu curicu cesto sam gledala gdje se igra sa lutkama.I skroz se u igru zanese isto ko i one ostale djevojcice,lijepo se vidi:zaboravila je i gdje je i sta je strefilo.Ceslja i prepravlja lutke,a trbuh joj do zuba.Ili drugi put,s djecom,poigra se cega drugoga,pa udari u graju i jurnjavu,skupa s njima,a trbuh joj do zuba.To se ne moze opisati.niti zaboraviti.Nikad.
Ponajvise sam se zblizila sa zenom telecih ociju sto je imala uzrecicu"medu moj".U poodmaklim godinama,ali ostala trudna,nakon silovanja.Mrzila je sebe sto je mogla zanijeti u klimakterijumu:"Ja sam kuja,medu moj,obicna sam ti ja kuja",veli.I zamoli me da je licno odvedem na abortus,"manje cu se,medu moj,bojat od toga".Legla na onaj sto,pokrili je zelenim platnom do pod bradu,uzdigla podbradak i gleda ukoso navise,a oci joj dosle mlade,boze,mlade,i trepavice joj mlade,ko u djevojke,vidis da je srecna sto iz nje izlazi cetnik,sto sejtan iz nje izlazi.Pojave se u sali tri ljekara u bijelim mantilima.Ona,onako zavracene glave,pogleda ih iskosa:trojica muskaraca nadnijela se nad njom i nad njenim rasirenim nogama.Trze se,skida noge s onih okacaljki,ne znam kako ih zovu,skide ih i skupi,a mene steze za ruku:
"Nemoj da me muski".A ljekari se u tren oka izgubise i ubrzo se pojave ljekarke.
Mora da su vec nalijetali na slicne pojave.
A poslije razgovora sa silovanom zenom iz T.nisam mogla zaspati do bogapitaj koliko.Nije to bila zena ko kamen studeni.Ili jos bolje:isto kao bara koju ne moze ustalasati nikoji vjetar.Zaludu smo trazile cime cemo je malicak razgovoriti.Taj dan,kaze mi:"Hocu da stane ovaj rat"."Stace,akobogda,no sta,nece ovo trajati dovijeka,jednom mora mir"."Ali ja hocu da ubijem.Zato mi treba mir".Koga da ubije?Bice zena-bomba,veli.Opasace se eksplozivom,pa u Beograd,kad im je koji veliki praznik.Uci ce u salu punu njihove djece,gdje se izvodi gimnastika,jali kosarka,i raznijece i sebe i njih tridesetoro.Jali pedesetoro."A moja jetrva ce u Valjevo.Imam i dvije dobre poznanice.One ce u Banja Luku".
Zaustih da nesto recem,kako svi Srbi nisu..."Jesu",prekide me."Svi su me Srbi silovali pred moji coekom.I zaklali njega poslije,iako znaju,i Bog i ljudi,da nikome nikad nije ni oko utrunio".I sina su joj dd 14 godina silovali,Admira,ali to ne pominje.A SVE JE ZAMIJESIO PRVI KOMSIJA.NE,NIJE SILOVAO ON LICNO,ALI JOJ JE DOVEO CETNIKE U KUCU,DA ONI TO OPOSLE."A JA MU DJECU PODIGLA.RADILO OBOJE U PREDUZECU,I ON I RADOJKA.SVE TROJE DJECE SAM JOJ PODIGLA JA.ODMALENA IH CUVALA,I HRANILA,I PRALA,I UMIVALA,I CESLJALA,I PREOBLACILA,I MILOVALA,SVE.KO SVOJU.I VISE NO SVOJU.DA MI KONA STOGODERCE NE ZAMJERI.
Kazu mi-sve je do bozje volje.Ali cime smo to zasluzili da nas Bog ovoliko kaznjava?Nicim gospodjo!Nicim.Ovo nije u bozjoj ruci.No u sejtanskoj.I zato cu ja da popricekam.Imam vremena.Pet ili petnaest godina,svejedno."Samo sabur",sto rekao moj rahmetli babo.Cekacu,gospodjo,da im se osvetim.Zbog toga zivim dalje.I jos sam jaka,gospodjo.Jaka sam ti ko klisura!".
Ucini mi se da joj se u uglu oka kupi nesto kao suza.Gledam je i cekam nece li poci?Nece.Bezbeli da nece.Sjetih se,od nekog sam cula,ili kod nekog citala,da su suze-za male jade.
|
