drago boric

Vasvija Dedic Bacevac-KOFERASI

...U nasim krajevima vele,kada nekoga proklinjes,reci mu:Da bog da selio!Misli se onako lijepo iz stana u stan ili iz mjesta u mjesto,ali u poredjenju sa prisilnim selenjem u kojem ti je najdragocjeniji prtljag vlastita glava i najblizih clanova porodice,normalno selenje dodje kao nesto prijatno i zabavno i nema nista zajednicko sa prisilnom selidbom da pod tragicnim okolnostima,pozarima i rusevinama,masovnim lomacama napustis ono sto ti je najdraze i da bjezis glavom bez obzira u tamu neizvjesnosti samo da spasis sebe i svoje najblize od lavinskog pakla i da se vines u nove sfere zivota u kojima dobijas status izbjeglice,prognanika,golje,koferasa,fukare,bjelosvjetske lutalice,nistice,kada svijet stoji pred najvecim uspjesima i otkricima u historiji.Gusili smo se potopljeni ratnom burom kada su zvijezde ronile nebom,susteci o kosmickoj vjecnosti pracene liricnim sonetima prirode.Plovis i potanjas u dalekim,nepoznatim vodama i kada osjetis tlo pod nogama upadnes u smuckanu zavrzlamu nekih satrovackih baljuzgija i ponovo progovaras muklo i nesigurno,cudeci se samom sebi.Upoznajes novi svijet kojim tupavo zvirnjas oko sebe,istrzan pitanjem:Kad ce ova agonija prestati?Kad ces se probuditi iz nocne more da opet nastavis gdje si stao.Valjda je potreban i cijeli ljudski vijek da covjek sabere sve sto se rasulo u ratnom stradanju.To je rasulo u kojem tragas za toliko spona,da na kraju zaboravis sto zapravo trazis.Niti proslosti,sadasnjosti ili buducnosti.Nema crnjeg mraka od mraka ljudske duse i zvijezde se gase u njegovom pepelu...