Sejo Omeragic-SATANSKI SINOVI
POCECI UBIJANJA-HRANCA
...Zlocin je visio nad jednim drugim selom-Hrancom.
Uvecer ce srpske vodje obavezno raspravljati o sudbini naselja koje namjeravaju napasti.Odluka bi redovno bila:pobiti muskarce,spaliti domove i rastjerati nemocne.Oko 3-4 sata krenuli bi i opkolili naselje u tisini,a u rano jutro polazili u akciju.Dan prije toga,sve do jutra,negdje oko tri sata,jednu poruku satima bi preko megafona ponavljali:"Gradjani,nemojte dozvoliti da zbog jedne puske bude zapaljeno cijelo naselje".
To je djelovalo.Bilo je i bit ce mnogo ljudi koji su htjeli poginuti uz otpor.Ali ostali bi ih smirivali i opominjali na zivote njihove ili tudje djece,svejedno.Takvi su sumama bjezali prema Srebrenici.Mnogi su bez oruzja zarobljeni ili ubijeni u pokusaju bijega.
Prvog maja u selo Hrancu je usao Luka Bogdanovic,bivsi zamjenik komandira policije u Bratuncu.Postavio je rok za predaju oruzja do sutradan u podne.Oruzje je predato kako je receno.Bile su to tacno sve cijevi za koje su mjestani imali dozvole.Sutradan,Srbi su opkolili selo sa transporterima koji su odmah poceli pucati po kucama.U isto vrijeme srpski su vojnici,uglavnom komsije,istjerivali mjestane iz njihovih kuca.Muskarci su se sklonili u potoke i sumarke i gledali kako Srbi pale njihove kuce.Prvo su ulazili i pljackali sve vrijedno,a zatim posipali benzinom i palili.Ukupno je tog dana izgorjelo oko 40 domova.
Taj dan uhvaceni su i odvedeni u Bratunac Adem,Dzevad,Nurif,Muhamed,Sead i Karim Ramic,Hajrudin,Abdulah i Samir Hodzic.Najmladji Sead imao je 15 godina,najstariji Adem 30.O sudbini njihovoj nista se nikad nece saznati.Neki su vidjeli kako ih ubacuju u Duhansku stanicu.Tamo,na zadnjem spratu nalazila se prostorija u kojoj su u Drugom svjetskom ratu muceni i ubijani Muslimani sa spravama koje su ostale netaknute,do danas.Svo vrijeme prelazilo se preko srpskih zlocina nad Muslimanima i oni su se ponavljali.Muslimani su izbjegavali o tim prostorijama govoriti zbog toga sto se moralo zivjeti zajedno.Devet mladica potrpano je u bijeli kombi i svaki trag im se izgubio.
Sada se sutnja vracala.Ubijena je taj dan petogodisnja djevojcica Selma Hodzic dok je u narucju drzala njena nena Hajrija kojoj je metak prosao kroz ruku,a dijete ubio.
Dok su tridesetogodisnji Osman Ramic i cetrdesetogodisnji Sacir Ramic bjezali,uhvaceni su na njivi.Dovukli su ih Najdan Mladjenovic i Mirko Todorovic pred kucu Camila Ramica i ubili udarcima sjekire u glavu.Pedesetogodisnji Bego Hodzic ubijen je na isti nacin.
Kuce su dugo dogorjevale u Hranci.Svaki dan kad se cinilo da vise nema sta gorjeti,buknuo bi plamen
i osvjetljavao citavo naselje.Sve to mogli su vidjeti oni u gradu i naseljima okolo.Vise niko nije spavao u svojim kucama.Ljudi su se poput uplasenih zivotinja krili po potocima i sumarcima oko Hrance.Sest dana kasnije,9.maja,ponovo su selo opkolile srpske horde,sada vec sigurni da niko nema ni oruzja niti se moze braniti.Podvriskivali su i ocito slavili svoje slijedece ubijanje.Pocela je pljacka i iznosenje iz preostalih kuca onoga sto je vrijedno.Zatim je spaljeno jos 55 kuca,a ljudi koji su se odvazili da spavaju u svojim domovima bili su ubijani ili zivi spaljeni.Srbi su toga dana ubili Salku,Hajru,Avdu,Abdulaha,Selima,Idriza,Saliha i Musu Ramica,Nermina Jahica,Hasima Nukica i njegova dva sina,Abijara i Saliha,Hasana i Sulju Hodzica,Musu Sulejmanovica,Hameda,Nezira,Dzemala,Sabana,
Sulju,Hasana,Avdu i Osmana Salkica,Sadika i Osmana Avdica...
Lesevi ovih ljudi lezali su na jednom mjestu,poneki na putevima,i oko kuca.Ostali muskarci prikriveni su po iskopanim skrovistima u sumarcima.Cetrdeset dvije zrtve ostale su iza ovog pokolja.Ali bit ce ih jos.Kad su ih okupili na jedno mjesto,Janko Bogoljuba Petrovic dobacio je:
"POBIJTE IH SVE,TU NEMA COVJEKA!"
Devetog maja,u subotu,na stanicu u Repovac doveli su Husu Salkica i Omera Salkica.Pretresali su ih arkanovci.Kad su kod jednog nasli dzepno izdanje Kur`ana,rekli su:"Ej,pa ti si`odza.Takvi nam trebaju."Ubili su ih tu,na autobuskoj stanici.
Potpuno unistenje i raseljenje sela dogodilo se nakon dva dana.Opet su stigli isti Srbi i kako se vise nije imalo sta opljackati,bili su mirniji.Porucili su po Aliji i Bajri Sulejmanovicu da Hrancani moraju iseliti.Odakle iseliti,pitali su se.Mnogi su se gorko smijali na ovo.Bili su unisteni kao narod i vise ih nista nije vezalo za njihov dom.Izgubili su svoje tlo pod nogama.Mogli su sada odletjeti u svemir,mogli su nestati,nisu vise ni morali da ih ubijaju.Oni su osjecali da vise ne postoje.Prikupili su se.Otici odavde sto prije i ako bude moguce,napustiti Hrancu,Bratunac.Nestati.Naredili su im da krenu pjesice prema susjednom Repovcu,srpskom selu.Tamo su potrpani u jedan sleper i autobus i bit ce odvezeni prema Bratuncu.Ali to nece biti kraj uzasu.
Dvadeset petog aprila Srbi su naredili predaju oruzja u naseljima Suha,Redzici,Mihaljevici i Ravne.Sve oruzje koje su legalno sa dozvolama posjedovale muslimanske porodice predato je Srbima.
Dvadeset osmog aprila Srbi su napali Hrncice i Konjevice i ubili devet ljudi.
Negdje u isto vrijeme napast ce i Osamsko,Krasanpolje,Mihaljevice i Glogovu.Zvjerstva koja ce tamo napraviti devetog maja premasit ce sva dotadasnja.
|
