Rezak Hukanovic-DESETA VRATA PAKLA-pola godine zatocenistva u logorima smrti Omarska i Manjaca
...Odvojili su jednu grupu,desetak njih i odveli ih jedno tridesetak metara ispred garaze.Naredili su im da se skinu potpuno goli.Poceli su da skidaju ostatke svoje pocijepane odjece i da je stavljaju na jednu hrpu,a oko njih su bila cetiri strazara,podobro pijana,vidjelo se to po njihovim pokretima.Njihovo skidanje,stidljivo zaklanjanje rukama,pratili su cinicnim osmijesima.Jedan visoki covjek,skoro dva metra,zarastao u dugu bradu,sto je bio znak da je vec dugo u zatocenistvu,odbio je da se skine,ustvari samo je cutao ne cineci nikakve pokrete.Stajao je onako pognute glave i nijemo posmatrao dogadjanja oko sebe.Prisao mu je jedan strazar i stavio mu vrh cijevi puske pod vrat i nesto mu govorio.Ovaj je i dalje stajao ne napravivsi ni jedan pokret,bas ni jednim dijelom tijela.
-Poginuce jadan,ubice ga-rece neko iza Djeminih ledja,neko od onih,koji je svoju sudbinu dijelio zajedno
sa Djemom,u istom prostoru.Djemo se i ne okrenu,samo je nijemo i dalje gledao kroz gornji dio staklenih vrata,koja su ih dijelila od strazara i ocekivalo se sta ce dalje biti sa ovim prkosnikom,ali i sa ostalom grupom Kozarcana.
Strazar je,videci da je ovaj uporan u svojoj nakani da ne ispuni njegovu naredbu,okrenuo svoju pusku
navise i opalio u zrak nekoliko metaka.Nista se nije dogodilo.Samo je sa obliznjeg drveta odleprsalo nekoliko divljih golubova i nestalo iz vidokruga.Ovaj je i dalje prkosno stajao,ne pomjerivsi se.I,dok je jos iz vrha cijevi izlazio plavicasti dim,strazar ga kundakom puske udari posred glave,jedanput,dvaput...i jadnik je pao.Toga momenta ovaj dodade pusku drugom strazaru i krenu rukom prema pojasu.U slijedecem trenutku u ruci mu zasija noz,dugi vojnicki.Sagnu se pored ovog jadnika,uhvativsi ga onom drugom rukom za kosu.Pridruzi mu se jos jedan strazar,uz psovke.I njemu se u ruci presijavao noz,
a ostala dva strazara se malo izmakose i okrenuse cijevi prema grupi,motreci na svaki njihov pokret.
Nozevima su kidali odjecu sa njega.To je sve trajalo samo nekoliko trenutaka.I kada su se podigli ovi sa nozevima,uniforme su im bile okrvavljene a zrakom se prolamao jauk,dug,glasan i bolan.Parao je usi.
Tijelo prozimao jezom.Djemo nikada u zivotu nije cuo bolniji krik,a nakon toga nikada nije vidio uzasniji prizor.Taj jadnik se pridigao,ili bolje reci pokusavao da se pridigne i dalje pustajuci nesnosne jauke.
Bio je potpuno obliven krvlju.Jedan od strazara je dohvatio crijevo za vodu,koje je virilo tu,iz hidranta i iz kojega je tekao jak mlaz vode i poceo polijevati tog nesretnika.Voda se mijesala sa krvlju i tekla niz njegovo iscrpljeno,mrsavo golo tijelo,dok se on,kao ranjeni Kiklop sagibao,dizao ruke iznad sebe,spustao ih prema mlazu vode,braneci se,a iz njegovog grla odzvanjao je glas raspamecene boli.
I tada je Djemo vidio,da,dobro je vidio,svi su vidjeli,covjeku je bio odrezan polni organ i jedna polovina debelog mesa.Djemo se vise nicega nije sjecao.Ta spoznaja strave i uzasa oduzimala mu je svijest na trenutak.
Tek kasnije su mu ispricali da su tog jadnika,koji je nedugo potom podlegao mucenjima,odvukli do kontejnera sa smecem,polili benzinom i zapalili...
|
