Jusuf Trbic-GLUHO DOBA
UBIJANJE BOGA U BATKOVICU
Posto je Brcko imalo logor smrti,poznat danas u citavom svijetu,ni Bijeljinci nisu htjeli da zaostanu.
Logor u Batkovicu bio je pripreman dugo uoci rata,pa je otvorio svoja vrata cim je ubijanje pocelo.Dovodjeni su tu(uglavnom)civili iz Bijeljine,ali i iz drugih mjesta,najvise iz Podrinja.Svojevremeno je u Ljubljani objavljen djelimican spisak zatocenika logora u Batkovicu koji su,u jednoj"turi",tada razmijenjeni nakon dugotrajnog zatocenistva.Bilo je medju njima civila iz Vlasenice(121),Zvornika(20),
Sekovica(16),Kalesije(69)Koraja(10),Brckog(5),Tuzle(10),i jos 50 iz ostalih mjesta.U toj razmjeni su 42 zatocenika prebacena preko granice,prema zapadnim zemljama.Ovaj konc-logor je bio muciliste i za mnoge Krajisnike.Samo iz Manjace su dovedena 532 logorasa.U prosjeku je u ovom logoru bilo zatoceno
2500 ljudi.Neki su ovdje dugo tamnovali,a neki su razmjenjivani za zarobljene srpske vojnike.Medju zatocenima je bilo i zena i djece.Svi su bili smjesteni u dva hangara duzine 50 i sirine oko 30 metara,u kojima se nekad skadistilo zito.Logorase je cuvala vojna policija iz Bijeljine.Kako se ona odnosila prema logorasima,pokazalo je i sudjenje Draganu Ilicu,bivsem vojnom policajcu iz Batkovica.On je bio
komandir unutrasnjeg obezbjedjenja i mnogi logorasi su ga prepoznali kao mucitelja koji je svoje zrtve svakodnevno zlostavljao,tukao ih,izgladnjivao i tjerao na prisilni rad.Zapamtili su nekadasnji logorasi i druge mucitelje,od kojih su najgori bili:Gligor iz Gorazda,zvijer u ljudskom obliku,pa Marko,nekadasnji cuvar u KPD Zenica,Dragan,koga su zvali Drago,Piklic,Bosnjak iz Brezovog polja...
A prisilni rad je bio obicaj u Batkovicu.Logorasi su radili na drzavnom poljoprivrednom dobru,ali su bili cesto ustupani i seljacima iz Batkovica i okolnih sela,da rade na njihovim imanjima.Izivljavanja i maltretiranja od strane cuvara,pa cak i seljaka na cija su imanja odvodjeni,bili su svakodnevna pojava.
Mnogi logorasi svjedocili su o uzasnim uslovima u logoru.Hrana se uglavnom sastojala od corbe sa tragovima graha,krompira ili rize,sa jednom kriskom hljeba dnevno.Bolesti su harale,zbog necistoce i bijede u kojoj su zivjeli,ali su najgora bila stalna prebijanja logorasa,pogotovo nakon srpskih poraza na frontu.Samo u julu i avgustu 1992.od tortura i nedostatka lijekova umrlo je 17 logorasa.Mrtve su
iznosili pred hangare,medju postrojene logorase,a zatim ih negdje odnosili.Ni do danas se ne zna gdje su ih sahranjivali,kaze jedan od logorasa,koji je u Batkovicu proveo pet i po mjeseci.
Uz Batkovic,u Bijeljini je bio formiran i veci broj malih,uglavnom privatnih logora,o kojima je svjedocila i BILJANA PLAVSIC,koja je pobrojala sva ta mjesta.Logorasi su tu tretirani kao robovi,koje su vlasti dodijelile svojim zasluznim ljudima,da rade za njih.Vecina njih nije prezivjela rat.Likvidirani su da ne bi
bili svjedoci uzasa koje su vidjeli i dozivjeli.Neke od njih pobili su srpski borci,da se osvete zbog vojnog poraza,necije pogibije na frontu ili jednostavno,iz obijesti.Tako je dvojicu logorasa,koji su radili u ZITOPROMETU,zaklao cetnik iz Kljuca.Bili su njegove komsije,pa ih je prepoznao.JEDNOM OD NJIH,ODSJEKLI SU GLAVU,PA JE IZNIJELI NA SRED CESTE,KAO FUDBALSKU LOPTU.
U Janji su 27.januara zaklani Izo(rodjen 1950)i Suada(1958)Milkic.To vece su u njihovu kucu dosla trojica nepoznatih ljudi u uniformama srpske vojske.Natjerali su domacine da ih sluze jelom i picem,Izo
je morao da im svira.Ujutro je Izin brat zatekao ispreturane stvari,sto pun ostataka jela,tri casice za rakiju i dvoje zaklanih.Pored Ize je bila harmonika puna krvi.Policija je izasla na lice mjesta,ali se sve zavrsilo kao i obicno-bez istrage,bez sudskog postupka,bez krivaca,bez kazne.Tisina je prekrila jos jedan zlocin u Semberiji.
Mnogi od logorasa nisu ni vidjeli hangare u Batkovicu.Bili su odmah upucivani na kopanje rovova,najcesce na Majevicu ali i u Pelagicevo i u druge krajeve.
Stotine ljudi je proslo kroz muke na samoj liniji fronta.Izgladnjivani,prebijani i neuhranjeni,svakodnevno su morali raditi najteze fizicke poslove,pod stalnom prijetnjom od metka s jedne,ili druge strane.Veliki broj njih i danas zivi u Bijeljini i Janji,mnogi su se razisli po Bosni i po bijelom svijetu,ali sve njihove
price su slicne...
|
