Ivan Lovrenovic-2
ODRICANJE I OPSTAJANJE-2
...S pocetkom rata u Bosni,u proljece 1992.godine,bilo je,naime,zorno da je hrvatski predsjednik Tudjman racunao s podjelom Bosne.On tu svoju namjeru nije ni krio:jos prije no sto je Vukovar nestao pod gusjenicama okupatorskih tenkova,sastajao se s srpskim predsjednikom Milosevicem,a u izjavama listu"Times"i agenciji"Associated Press"pocetkom sijecnja 1992.razmetao se idejom podjele Bosne kao nekim svojim"otkricem"i"pronalaskom".(Zanimljivo je uzgred napomenuti da Slobodan Milosevic,koji je poveo ovaj stravicni rat i koji je Bosnu DE FACTO podijelio ognjem i macem,uzduz i poprijeko,nikad nije rekao niti rijeci o njenoj podjeli).Autori toga pisma Tudjmana su uljudno upozorili da je dijeljenje Bosne"neodgovorno spram stvarnih interesa hrvatskog i svih drugih naroda u Bosni i Hercegovini,te jednako tako i spram stvarnih interesa Republike Hrvatske,te da taj cin samo predstavlja hvatanje za rep Miloseviceve politike prema Bosni."Pismo je bilo otvoreno jer je bilo upuceno hrvatskoj javnosti,a potpisnici su naivno ocekivali da ce ih hrvatski predsjednik,kao ljude poznate u intelektualnim krugovima Sarajeva i Zagreba(ta objavili su toliko knjiga!),pozvati na razgovor da iznesu svoja misljenja o hrvatskom problemu u Bosni.Umjesto toga,zagrebacki profesor,tadasnji predsjednicki savjetnik,Zvonimir Lerotic na potpisnike je sasuo Zeusov gnjev,nazvavsi ih neznalicama i losim rodoljubima,a rezimski"Vjesnik"orkestrirano je,u rubrici"Pisma citatelja",dakle VOX POPULI,protiv njih danima vodio kampanju objavljujuci kako su oni samo"muslimanski i srpski zetovi",te da su"hrvatski jad i bijeda"i
slicne rasisticke besmislice.(Tadasnji urednik Hido Biscevic branio je svoga sefa od nasrtaja"Alijinih Hrvata"!)
Umjesto da je razmotrio ove rijeci i slicna razmisljanja zacetnika hrvatske duhovnosti Bosne,
bosanskih franjevaca,Tudjman je,kao sto je poznato,poslusao savjete Bobana,Sagolja i inih komunistickih pripuza,koji su bez ikakve potrebe i stvarnog razloga hrvatski narod uveli u rat s Muslimanima,narodom koji se u to vrijeme,kao i nas hrvatski narod(a cesto i u nasim postrojbama),
gotovo goloruk krvavo borio protiv srpske okupatorske soldateske.Rat s Muslimanima Hrvati su izgubili(interesantno je da se nitko dosad nije sjetio da napravi vojnu analizu,recimo,samo bitke za Mostar
gdje su hrvatska vojska i HVO ratovali s neusporedivo slabije naoruzanim Muslimanima,da bi ishod rata bio takav da su Muslimani sacuvali najvitalnije dijelove grada).Zahvaljujuci ovakvoj"politici"preko noci smo izgubili sve,a nismo dobili nista:od zrtve smo postali agresor,upisali smo se u rusitelje mostova,utemeljitelje koncetracijskih logora,djelitelje gradova.Vojskovodje Praljak i Boban pobjegli su u Zagreb,gdje su za izgubljenu bitku dobili ordenje i direktorska mjesta,a hercegovacka sirotinja,kao i nebrojeno puta dosad,ponovo se zavila u crno,ovaj put s dvije nove mrznje:mrznjom prema
"balijama"od kojih je hametice izginula i prezirom brace iz Hrvatske,zbog te i takve politike koju su kreirali Tudjmanovi"vitezovi".Strukturalna posljedica rata s Bosnjacima je promjena njegova karaktera(klasicna agresija postala je rat"tri zaracene strane",gradjanski rat),i u tom smislu promjena odnosa
medjunarodne zajednice prema njemu,potom seoba naseg naroda iz gotovo svih dijelova Bosne(racuna se da se dosad iselilo 300000 Hrvata,najvise u evropske i prekooceanske zemlje,vjerojatno zauvijek).I ovo malo sto jos nije iselilo pakira kofere,jer ne moze se zivjeti okruzen neprijateljima.Od dojucerasnjih prirodnih saveznika u Muslimanima smo dobili neprijatelje,optuzeni smo pred Medjunarodnim tribunalom za ratne zlocine,a zbog"dosljednosti"u odrzanju paradrzavne tvorevine"Herceg-Bosne"(sve sto je ta"drzava"obranila,Srbi su nam nudili bez rata,a Muslimani za to nikad nisu bili ni zainteresirani!)i"hrvatskog stolnoga grada"Mostara,potrosili smo naklonost svih evropskih prijatelja i stojimo sami i neshvaceni(skupa s Milosevicem,o kakva li cinizma!)pred cekaonicama evropskih integracija.
Kao sudionik i svjedok ovih apokalipticnih dogadjanja,Ivan Lovrenovic je uoci i tijekom rata neprestano ukazivao na tragicnu kratkovidost i lakomislenost takve hrvatske politike...
(Mile Stojic-"JUTRO U POMPEJIMA")
|