Dubravka Ugresic
-Mi smo vam medjunarodno priznata zrtva-kaze moj vodoinstalater Jura masuci
francuskim kljucem ispred moga nosa.
-Pa sto...
-To vam znaci da smo nenormalni.
-Kako to?
-Nijedna zrtva nije,i ne moze ni biti,posve normalna!
Okolina me cesto optuzuje:te da sam JUGONOSTALGICAR,te da sam JUGO-ZOMBI.U krivu su,i ne znaju koliko su u krivu.Jer nostalgija podrazumijeva sjecanje,a ja sam,eto,sve zaboravila.Prije ce biti da sam JUGO-ZOMBI.Staro sam zaboravila,a novo nisam naucila.
-Recite,Jura,pocetak neke makedonske pjesme?-iskusavam Juru,svog vodoinstalatera.
-BILJANA PLATNO BELASE...-ispaljuje Jura kao iz topa.
-A neke slovenske?
-NA PLANINCAH SONCECE SIJE...
-A bosanske?
-KAD JA PODJOH NA BEMBASU...-ispaljuje Jura.
-Kako to da vi sve znate,a ja sam,eto,sve zaboravila?-pitam,ne usudjujuci se pitati i za neku srpsku.
-Ja sam vam stari dinosaurus-kaze Jura i smije se.-Hocete li i neku srpsku?-dodaje.
I dok potezemo pivo iz boce,moj vodoinstalater Jura i ja posve spontano skandiramo:U DIVLJAKA LUK I STRIJELA-ZELJEZNICA,SELO,GRAD-DA NAM ZIVI ZEMLJA CIJELA-DA NAM ZIVI,ZIVI RAD.
Pjesmicu sam pjevala u djecjem skolskom zboru,cudno je jedino da je i Jura zna.
-Kako to da smo se sjetili,Jura?-pitam.
-Zato sto se nista i nije promijenilo-kaze Jura
-Kako to onda da smo sve zaboravili?
-Iz istog razloga-kaze Jura.
|
