Miroslav Krleza-HRVATSKA RAPSODIJA
...On ne izgleda herojski.Oblik mu se jasno ne razabira u polutami vagona.Izgladnio je Hrvatski Genije,
ocupan i bijedan,i slomljen onim crnim vjetrinama sto su prohujale nad njegovom glavom.Nad tom glavom,ispijenom kao u mumije,koju su u posljednjih hiljadu i pet stotina godina vise puta odsjekli kao glavu strasno opasnu.I tijelo mu je isprebijano udarcima dobivenim u teskim bojevima,kad se bio jos kao gusar na Adriji,po Apeninima za Anzuvince,na Dravi za Arpadovce,po Balkanu i Evropi za Habzburgovce,o,po cijelom globusu s krvavim macem.Koliko je puta skapao kao rob u americkim rudokopima,kao mornar,kao trhonosa,prokleti parija i presvijetli nad aktima.Sve same rane,zgrusana krvca,ponizenja,prokletstvo.Odjeven je u robijasko odijelo.Jos onda kad je bio osudjen na nekom politickom procesu.Imade svoj broj,pa u onoj gruboj sivoj vreci izgleda kao uskrsli kostur.Iz ociju mu jos biju goruce strijele,a u kosi mu sja draguljna zvijezda,sjajna i neugasla.I on cuje onu dreku pijanu i ludjacko urlanje iz vagona,te kao Duh nesmetano prolazi,nevidljiv,kroz cijeli vlak,naprijed u zadimljenu,opijenu,ludjacki raspojasanu trecu klasu,i sjedne neopazen u jedan kut.
A u vagonu placu zalosni,jaucu bolesni,smiju se pijani,mole gresni,u vagonu zivi Narod.Ali sve to narodno pijancevanje,i pjesme,i kuknjava,cjelovi i kletve,glad i veselje,sve je to silno nesvijesno zazivanje Onoga koji ima doci.I vlak hita dalje,ostavlja za sobom kuce,vinograde,potoke,stranice,a ljudi vicu,srljaju naprijed,i zive.Genije pazljivo posmatra...
|