Ivan Lovrenovic-1
ODRICANJE I OPSTAJANJE
Citajuci hrvatsku i bosnjacku knjizevnost napisanu ovih ratnih godina u Sarajevu i o Sarajevu,Branimir Donat nedavno je napisao:"U usporedbi onoga sto je o ratu napisano u Zagrebu i onoga sto nam je stiglo i jos stize iz Sarajeva,duboko sam uvjeren da je najbolje ne prihvacati se jalova posla usporedjivanja,vec posramljeno sutjeti."Slijed tragicnih dogadjanja tako je fokusirao jedan bitni segment hrvatske knjizevnosti,do sada uporno marginaliziran,zanemarivan,a,kako istice Donat,u pojedinim segmentima toliko estetski ostvaren da se ne moze komparirati ni sa cim napisanim u Hrvatskoj.Iduci tragom ovog meritornog suda,mogli bismo,takodjer gorko(takodjer posramljeno)zakljuciti:sjaj bosanskog segmenta hrvatske kulture dopire do nas u trenucima njenog definitivnog zalaska.
Tako smo,eto,dosli do same biti nove Lovrenoviceve knjige.Propast Bosne i s njom"orijentalnog hrvatstva",kao integralnog dijela hrvatskog"kulturnog kruga",dogadja se tako u tisini,u onoj sopovskoj nijemoj spiritualnosti ili u znaku Andriceva jezgrovitog upozorenja:SA SVAKOM STAROM BOSANSKOM ZENOM UMRE JEDNA PRICA,A SA SVAKIM FRATROM JEDNA HISTORIJA.Sto moze,dakle,jedan hrvatski pisac u trenutku unistenja jednog segmenta njegova duhovnog i kulturnog bica?Estetska igra biva stavljena"na stranu",a preuzima se mucna duznost svjedocenja.
Lovrenoviceva POLITICKA KNJIZEVNOST zasniva se na biljezenju cinjenica(Bosna gori-gledamo i pamtimo,glasi jedna njegova izjava dok je jos bio u opsjednutom Sarajevu),ali i promisljanju tih cinjenica u kontekstu jedne opskurne politike srpskog velikodrzavlja koja za posljedicu ima prije svega nesumjerljivu ljudsku tragediju.Kao vrstan prozaik i nedostizan znalac u pitanjima historije i kunsthistorije Bosne,autor odgovara i na dnevne izazove,osvrce se najcesce na one mracne posljedice srpskog nacizma,koji su od Bosne i Hercegovine htjeli stvoriti veliku Srbiju,a napravili su samo jednu krvaviju,na cijem mjestu zadugo nece moci biti ljudska kuca,ali i one glasove"razboritosti i mudrosti"s nase,s hrvatske strane,koji destrukciju Bosne tumace kao stvar u prilog pobjede
"opcehrvatskog nacionalnog interesa".Dominantnu hrvatsku politicku"zna se"misao i praksu on podvrgava razornoj analizi,denuncirajuci je pogotovu kad je ona,ta politika,na tragu velikosrpskog veledrzavlja,kojemu je bosanska drzavnost bila glavna prepreka vec 150 godina.Tu politiku,u jednom pasusu,Lovrenovic definira na slijedeci nacin:"Politika o kojoj govorim naprosto ne zna operirati s kakvocama,pred njima je ona potpuno zbunjena i frustrirana,njezino polje su procenti,prostori,teritoriji,tek iz te zalosne perspektive moguce je razumjeti onu,izgleda,endemicno hrvatsku pojavu:nepoznavanje svojega,nemarenje za svoje,slast u gubljenju svojega i u odricanju od svojega."
Risuci kulturnopovijesni krajolik te,unutrasnje zemlje(TERRA INTERIORIS),posebice one sredisnje Bosne,ciji su stoljetni bastinici Hrvati i Bosnjaci,autor je vec desetljecima ispisivao pasuse poput ovoga:"I takva povijest nasega zivljenja u ovoj zemlji,pa i nacin na koji se taj narod uzdigao i oporavio,stalno upucuje da se tu moze ljudski zivjeti samo u nekom odnosu drustvene i kulturne SIMBIOZE,i da taj model ni malo ne ugrozava posebni kulturni i narodni identitet,a da ljudima pruza nenadoknadive mogucnosti duhovnih iskustava i izazova u susretanju s drukcijima od sebe.(...)
Pogotovu to vrijedi za srednju Bosnu,i pogotovu bi to imalo vrijediti za Hrvate i Muslimane,kao sto je stoljecima vrijedilo."(str.77)Ovakvo misljenje dijelila je vecina hrvatskih intelektualaca u Bosni i Hercegovini,o cemu je nekolicina i informirala hrvatskog predsjednika u jednom otvorenom pismu(pismo potpisali Ivan Lovrenovic,dr Ivo Komsic,Ivan Kordic,Miljenko Jergovic,te autor ovog osvrta)u sijecnju 1992.godine.Medjutim,hrvatska se aktualna politika prema Bosni ponasala upravo onako kao je Lovrenovic naveo u prethodnoj definiciji.Za mladje citatelje ukratko cemo rekapitulirati sadrzaj i sudbinu toga pisma...
(Mile Stojic-"JUTRO U POMPEJIMA")
|
