Dzevdet Sarac-ZATVORENI KRUG
...Kretale su se prema Palama.Nekoliko kilometara prije ovog gradica,kojeg su Srbi pretenciozno sada zvali"prestonica"nakon sto je primio sve Srbe iz Sarajeva.Tacnije-sve one koji su se pridruzili svojoj vojsci.Zajedno sa trupama iz Srbije ta je srpska vojska cetiri godine izlagala nemilosrdno njihov bivsi,a za neke i rodni grad Sarajevo,najvecoj opsadi u novijoj historiji svijeta.Ubijali su olimpijski grad sa hiljadama granata svakog dana.Bivse Sarajlije,Srbi,cekale su ovdje na Palama rasplet.Oni koji nisu bili aktivni u vojsci i ucestvovali u razaranju.
Grad je,nekim cudom,ipak prezivio.Planovi o pobjednickom ulasku srpske vojske u"Srpsko Sarajevo"
ostali su za njih neostavreni san..
I sada su,nemocni da priznaju poraz i vrate se u grad,mnogi Srbi,bivse Sarajlije,ostali razocarani do daljnjeg na Palama.To je bilo nekadasnje izletiste,daleko predgradje velikog grada,koje i pored svih nastojanja njegovih sadasnjih zitelja nece izbjeci sudbinu selendre sto je oduvijek i bilo.
Sarajlije Srbi ovdje su zivotarili i sjecali se onoga prije.Kada su otmjeno i sadrzajno zivjeli u Sarajevu,
navikli na prednosti velikog,prijestolnickog grada.Sada im je sve to ovdje nedostajalo.Nikakva alhemija njihovih srpskih politickih vodja nece uspjeti od Pala napraviti metropolu,mada su im to zdusno obecavali.
Gorko su se mnogi nasmijali ideji o novom Sarajevu,jer su znali da istina izgleda sasvim drugacije.Sada zive u maloj provincijskoj selendri,koja nikada nece biti grad,a jos manje metropola.
Najvise sto su ovdje imali bila je istina da su bili"metropola"obliznjih razbacanih sela i zaselaka.
U Sarajevo se mnogi od ovih Srba ne smiju vratiti.Jer su nosili osjecaj krivice.Do jucer su razarali svoj grad i ubijali svoje bivse sugradjane-samo zbog drugacije vjere i nacije.Zato se ne mogu vratiti.
Zato se u stvari ne smiju vratiti.Jer Sarajevo nije zaboravljalo,Sarajlije su pamtile.Oni koji su prezivjeli pakao cetverogodisnje opsade,znali su ko ih je ubijao!
Precizno su znali,imenom i prezimenom,gotovo svakog ubicu njihovog grada.Srbi Sarajlije,koji su u tome ucestvovali,imali su razloga da se boje povratka u ovaj grad.Zato su ostali ovdje u"metropoli"zvanoj Pale,tjeseci se da su ovdje sa svojim narodom bezbjedni.Ali su i dalje gorko u sebi zalili sto su se tako lakomisleno dali uvuci u zlocin protiv Sarajeva.Grada koji je bio dio njih,njihovih zivota,proslosti i snova.I u kojem su nekada lijepo zivjeli.Sve je,medjutim,sada bilo
drugacije.Sarajevo se razvijalo i jacalo,a oni su na Palama stagnirali i umirali.Zivjeli su na cistom planinskom zraku.Jedino su to imali na ovom mjestu.I sjecanja na dane kada su bili dijelom Sarajeva.
Sada,nakon izdaje,znaju da te lijepe dane vise ne mogu vratiti.Ostaju zato ovdje sa sjecanjima i zalom za svojim gradom.Koji je tako blizu,a tako nedostizno daleko za njih.
Nakon svega,neke od njih je sada bilo stid da se vrate.Ipak su ucestvovali u njegovom razaranju.
Gledajuci u daljinu,u pravcu Sarajeva,sa Pala su zamisljali velik grad sa njegovim uzurbanim prolaznicima,raskosnim izlozima,vrevom automobila i tramvaja...Sve to ovdje nisu imali i tako im je nedostajalo.Sada su umirali na Palama,a i Pale su umirale sa njima.I niko vise nije mogao biti sretan nakon svega...
|
