drago boric

Vasvija Dedic-Bacevac-KOFERASI

...Ako si izbjeglica,onda si nista,svima si nekako bezlican i sumnjiv,jer svi sumnjaju u tvoj identitet.Na tom cemernom putu najedes se zeravice i otrova da ti bude muka od samog sebe i taman napravis korak naprijed,ali uskoro ti se na putu isprijeci neki zao duh,koji te vrati dva koraka nazad.U tim surovim ritualima mrvi ti se razum i emocije,satiruci te vise nego sami rat.Rat bude i prodje,a pustos koja dolazi poslije je gora,teza i od samog rata,jer ne umires naglo vec polako,u mlinu koji drugi bezdusno melju i sto se vise mrdas i pokazujes da si ziv,vise te mrve,melju i guraju u blato svjetskih bespuca dok duhovno i emotivno ne oslijepis i postanes ozivljena mumija.Dusa ti cvrci kao lignje na zaru,ali cvrcanje cujes samo ti.U tom gubitku volje,gadi ti se tvoj odraz u ogledalu,jer lik podsjeca na krpanu lutku u kojoj nema nicega osim pamuka i krpetina.Nemoc te prikriveno grize i drzi te na periferiji drustva.
Plivamo okeanima,a i rijeka nam je duboka...