Mugdim Karabeg-LOGOR DRETELJ
...U Dretelju i nizvodno u Gabeli sve je bilo smisljeno i rezirano kako bi nekoliko hiljada Muslimana
(valjda oko 6000)sto brze i sto vise bilo dovedeno do ruba ludila i smrti...
...Od prvog dana hrana je svedena na nesto malo zamascenu kutlacu vode sa par makarona i nekoliko vlakana mesa iz konzervi,valjda da bi se moglo tvrditi kako logorasi cak jedu meso.Ja sam,jula 1993.godine,za mjesec dana izgubio osam kilograma.U jednom periodu tri dana nam nisu dali ni kap vode,a temperatura je,u podzemnim tunelima Dretelja,dostizala preko 40 stepeni Celzijusovih.U tunel su upadale pijane ustase,mlatili nas,izvodili pred tunele poneke"odarane"gdje su ih udarali do krvi.Cetvrti dan nakon sto su nam ukinuli vodu,u jednom metalnom hangaru dehidriralo je desetak logorasa,od kojih je pet umrlo.Svake noci logorase su odvodili u nepoznato i mnogi se nikad vise nisu vratili.O tome sto se dogadjalo u Dretelju i Gabeli napisao je dokumentarnu knjigu Mehmed Dizdar iz Stoca.Ono sto je on opisao sa lica mjesta,daleko je gore od tvrdnje Keslera(Kessler)i potpuno demantuje navode hrvatskog novinara Zeljka Rogosica,ciji je"Globus",na zalost,uzivao ugled relativno objektivnog hrvatskog nedjeljnika.
Za logore u dolini Neretve nije se znalo puna dva mjeseca,jer su vlasti Mate Bobana i HVO upravo demantovali navode kao ti logori zaista postoje.Jednog vrelog julskog dana izveli su nas nekoliko hiljada logorasa u Dretelju na betonsko parkiraliste ispred tunela.Morali smo se skinuti do pojasa,samo u donje gacice i biti gologlavi.Drzali su nas na ubitacnom suncu od dest izjutra,do dva poslije podne,bez kapi vode.Kad su se uvjerili da smo na izmaku snaga,vratili su nas u tunel,koji je,za nas,ipak bio pogodniji od uzarenog sunca.
Dok smo sjedili na betonu,iznad nas,visoko na nebu,preletjeo je avion,vidjelo se po svemu,vojni,ratni avion.Zatim se ponovo pojavio,ali na daleko manjoj visini.Treci prelet odvijao se gotovo iznad samog
brezuljka,visokog pedeset metara iznad doline Dretelja.
"Ono je avion NATO-a",sapnuh logorasu do mene."Vidjeces,sigurno ce nas fotografisati,i otkriti svijetu tajnu logora".
Kako sam,nakon tri mjeseca,boravio u Brelima,na Jadranu kao izbjeglica(pusten sam iz Dretelja na intervenciju Evropskog saveza novinara),jedan prijatelj Dalmatinac mi donese primjerak"Feral Tribunea"i pokaza veliku fotografiju na cijeloj prvoj strani.Bili smo to mi,razgoliceni logorasi,izlozeni nemilosrdnom suncu hercegovackog ljeta.Ugledao sam i svoj sklupcani lik.Da nije bilo tog otkrica,da americki ambasador u Zagrebu gospodin Galbrajt nije u najozbiljnijoj formi upozorio predsjednika Tudjmana a nedopustivu praksu trpanja Muslimana u koncetracione logore,ko zna koliko bi zivih kostura u Dretelju i Gabeli na kraju skoncalo od gladi,zedji i tortura,jer ocigledno je postojao plan
da se sto vise zarobljenika likvidira na okrutan nacin,po mogucnosti da svijet za to ne sazna.Ali:zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju...
(Mugdim Karabeg-dugogodisnji novinar i urednik"Oslobodjenja",Mostarac,sada zitelj Cikaga)
|
