Dobrica Cosic-"otac nacije"&otrov-1
UMJETNOST PODLOSTI-1
3.
U Beogradu su 1961.godine objavljena izabrana djela Josipa Broza Tita pod naslovom CETERDESETPRVA.Predgovor ovoj knjizi napisao je Dobrica Cosic,"srpski Tolstoj",autor proslavljenog partizanskog romana DALEKO JE SUNCE.
Pozdravljajuci Titove izabrane govore,za koje se govorilo da je neke od njih Cosic sam sastavljao,on izrazava pateticno divljenje vlastodrscu kao"svetlu Balkana"koji u povijest kroci"krupnim korakom,sa novim idejama,gnevnim i mekim glasom".On se udvornicki divi Titu,"kao Hrvatu,koji je sazdan da izmeni sudbinu ove zemlje",govori o Titovim"plavim ocima"da bi na kraju zakljucio:"Biti titovski sledbenik znaci imati titovski stav prema zivotu,titovski misliti,titovski se boriti u svom vremenu,u svojoj sadasnjosti,uvek."Socijalizam je,rekli smo,podrzavao proslostoljetni romanticarski stereotip o"piscu kao savjesti nacije"i Cosic je srpskoj naciji objasnjavao znacaj novog diktatora za"izmenu sudbine ove zemlje".Pisac koji je sebi stavio u zadacu da popravlja svijet.Cosic je tada bio clan Centralnog komiteta i vozao se s Brozom na brodu GALEB,o cemu je Danilo Kis napravio satiricnu pjesmu PJESNIK NA PREDSJEDNICKOM BRODU.
Kad je 1966.,zbog nedjela prema zatvorenicima Golog otoka i uvodjenja paralelnog politickog sistema,Tito smijenio tadasnjeg ministra policije i potpredsjednika Narodne skupstine Aleksandra Rankovica,inace Cosiceva prijatelja i proganjatelja Albanaca na Kosovu,Cosiceva dusa pocinje da cvili."Srpski Tolstoj",primjecuje Mirko Kovac,"sve vise pocinje gledati na politiku i stvarnost opcenito kao na veliku svjetsku urotu,a urotnici su Tito i Kardelj,Hrvati i Slovenci,Evropa i Vatikan-svi oni cekaju pogodan trenutak kako bi raskomadali srpsko nacionalno bice."DUSA KOJA CVILI svoj cvilez pretvara u kuknjavu cijele srpske nacije.1968.biva izbacen iz Centralnog komiteta zbog sovinistickih stavova prema kosovskim Albancima,sto mu donosu aureolu nacionalnog mucenika.Ali on nema snage otici u inozemstvo poput Djilasa,on ostaje u Beogradu,gdje u partijskoj vili od 250 kvadratnih metara uz poslugu pise svoje antirezimske knjige.Tema je,dakako,srpska nacionalna povijest."U svojim knjizurinama",veli dalje Kovac,"hrve se toboze s velikim temama i vlastitim zabludama,bistri mutne vode historije i dakako laze na nacin kakav se nigdje drugdje ne moze pronaci.Narod koji zeli laz dobio je u Cosicu pisca bez premca".Tesko je povjerovati da je njegove knjige o"teskom nacionalnom udesu Srba"puno ljudi citalo,ali je aureola"komunistickog disidenta"osiguravala siroku nacionalnu prodju njegovim besmislenim parolama kao sto je ona"da Srbi uvijek dobijaju ratove,a gube u miru".Nedugo nakon Titove smrti,kao clan Srpske akademije nauka(SANU)angazira se kao jedan od autora"Memoranduma",militaristicke platforme za ostvarenje velike Srbije.
Nikad nisam vjerovao da knjizevnost ima prevelikog utjecaja na svakodnevni zivot,pogotovo ne vrhunska knjizevnost,koja zivi kao paralelni svijet,dostupan samo onima sto noci provode uz svijecu,ulazeci u carobne vrtove Shakespearea ili Cehova.Stoga sam prema tzv.angaziranoj knjizevnosti uvijek osjecao stanovitu rezervu,znajuci da ona,bilo da aplaudira ili oponira,vazda ide na ruku zemaljskim gospodarima i da njene protagoniste ocekuje lakejska loza u teatru,kao u slucaju Solohova,ili kursum u potiljak,kao u slucaju Majakovskog.Cosic je u svojoj biografiji ujedinio oba modela:kad je aplaudirao bio je sluga vlastodrscu,kad je oponirao,stvarao je put novom vlastodrscu,koji je izronio na strasnim rusevinama jedne planetarne utopije.Narodi Jugoslavije krah komunizma docekali su kao prestanak ruznog sna,svi su bili nezadovoljni i uskraceni.Paradoksalno da se najuskracenijim osjecao srpski narod,koji je u protekloj drzavi ipak imao najvise vlasti,a Cosic se postavio kao kolektor tog nezadovoljstva i uskracenosti.Dolazak Slobodana Milosevica pozdravlja kao nastup"najznacajnijeg Srbina dvadesetog vijeka",za sto ce mu se ovaj oduziti,postavljajuci ga 1992.godine za predsjednika"Jugoslavije"u casu kad bivsa zajednicka vojska polovicu bivse drzave pretvara u prah i pepeo.Cosic ponovo dobija vlast i instruira Radovana Karadzica,Nikolu Koljevica,
Slavka Leovca i Milorada Ekmecica,knjizevnike-urotnike protiv Bosne i Hercegovine:"CINITE TAKO DA NEMOGUCE POSTANE MOGUCE"...
(Mile Stojic-"JUTRO U POMPEJIMA")
|
