Ante Tomic-COVJEK KOJI JE VOLIO STATISTE-2
IMA LI ZA SMOJU MJESTA U HRVATSKOJ KNJIZEVNOSTI?
...Ako se odlucite,na primjer,citati"Kroniku naseg malog mista",vidjet cete da on vjesto orkestrira s velikim brojem zaokruzenih,punokrvnih likova,suvereno ih vodi kroz fabulu,ne smira i ne tapka u mjestu
kad ne zna sto bi,uvjerljivo posjeduje emociju,zna biti i smijesan,i potresan i gorak.On ima recenicu,stil,ima cak i svoj jezik.Smoje ima sve sto djaku treba,pa i vise.Napisao je izvanredan roman koji je,uzgred kazano,bolji od barem polovice naslova u Vecernjakovoj ediciji nasih najboljih romana 20.stoljeca,ali eto nije pisac,ne spominju ga u kritici i u teoriji,nema ga u knjizevnoj povijesti,antologijama i leksikonima.NASA MALA,GLUPA I UMISLJENA KULTURA SA SMOJOM I NJEGOVIM DJELOM UVIJEK SE BAVILA KAO S NEKAKVIM DRUSTVENIM FENOMENOM.
Smoje je u knjizevnost usao,ako je uopce usao,kao rubna zanimljivost,nesto kao bezruka vezilja ili tele
s dvije glave.Naprosto,nije se covjek gurao,nije dosao s dva svjedoka da mu priznaju da je pisac i komisija ga nije uzela u obzir.Malo su dulje,valjda,razmatrali molbu druga Paje Kanizaja i nisu ga se sjetili.
Klasik koji je vjecni smiraj nasao pod cempresima u Zrnovici dijelom je,kazem,i sam bio kriv zbog toga.
Cijelog se zivota toboze unizavao zvanjem novinskog reportera i panicno uzmicao od politicke moci,institucija i zvucnih naslova.Dok su drugi letjeli po knjizevnim kongresima i okiceni akreditacijama drzavnih izaslanstava zaplitali jezike postmodernom,poststrukturalizmom i postkolonijalizmom,Miljenko Smoje,od svih"post"ludorija,ipak je najvise volio Postira.Kolege su uludo zapijale inozemne dnevnice dok je on pisao na trajektima.Kao reporter vucarao se po Zagori i otocima cak i kada su ga milijuni obozavali.I bila je to svjesna,potpuno svojevoljna odluka.Mnogi nece razumjeti kako je taj covjek bio beznadno zaljubljen u vlastitu marginalnost...
|
