Dubravka Ugresic-LAKU VAM NOC,HRVATSKI PISCI,MA GDJE SE NALAZILI-2
5.
Drugi neobicno vazan markacijski signal u razumijevanju teksta(pa bilo to obicno"dobro jutro"upuceno susjedu)jest socijalno podrijetlo pisca,ili pak njegovo implicitno ili eksplicitno pristajanje uz razlicite politicke opcije.Ako je pisac"dijete oficira",na primjer,ako je sam bio"komunist",njegovi tekstovi bit ce za primaoca obojani jugonostalgicarskim tonom,cak i ako ni za temu,niti za intonaciju nema nikakve potvrde u tekstu.JUGONOSTALGIJA je jedna od najtezih politickih kvalifikacija u paranoidnoj komunikacijskoj situaciji,teza od mnogih drugih signalnih oznaka koje su danas u opticaju,teza od CETNIK,NACIONALNI DALTONIST,KOMUNJARA,SRBENDA...Mali termin lijepa imena(jugo-nostalgija!)ocito krije mnoge druge,opasnije stvari.On podmuklo prikriva nevjericu u novi sistem(stari je bio bolji,dakle,onaj KOMUNJARSKI!).Nevjerica u novi sistem neprijateljski je akt prema novoj drzavi,dovodjenje u pitanje njezinih vrijednosti;nevjerica znaci i osudu rata,pristajanje na opciju da su i neprijatelji ljudi;ona bi nadalje mogla znaciti zagovaranje komunizma.Pa ipak,ta NOSTALGIJA najopasnija je jer podrazumijeva PAMCENJE.A u novouspostavljenoj zbilji sve pocinje ispocetka.A da bi pocelo ispocetka,ono sto je bilo mora biti zaboravljeno.Zato pisac radosno ili manje radosno ugradjuje u tekst dodatne signale.Oni su jasni ili skriveni,vec prema kucnom odgoju i dobrom ukusu,ali moraju biti tu da bi poruka bez zapinjanja stigla do primaoca.Nisam"jugonostalgicar",nisam bio"komunist"...Ili:
jesam,ali kratko.Ili:jesam,ali sam uvijek mislio o njima najgore.Ili:bio sam,ali zato da bih"podrivao njihove redove iznutra"(kako je,uostalom,izjavio jedan novinar i knjizevni kriticar).I tome slicno i tako redom.
6.
Kao sto ljudi rado nose oznake koje ce im olaksati komunikaciju s drugiim ljudima i"staviti stvari na svoje mjesto"-pa odatle danas sva ona sila krizica oko vratova,naljepnica s grbovima na prozorima stanova i automobilima-slican,jednostavan i svima razumljiv signalni sistem ocekuje se i od pisca.On je posiljaoc poruke,poruka bez zapinjanja mora stici do primaoca.A primalac u novouspostavljenoj komunikacijskoj situaciji,cini se,nije vise citalacka publika naprosto nego NAROD.I nas se pisac,htio ne htio,najednom nalazi u novoj situaciji odasiljanja poruka-narodu!On postaje,slucajno ili namjerno,htio ne htio-narodnim piscem.A sto je to"narodni pisac"nas izabranik tocno ne zna,kao sto ne zna tocno ni sto je to NAROD.Njegovo knjizevno pamcenje se upinje i vrluda,povezujuci sav taj nejasni kompleks s puckim romanima,pa s devetnaestim stoljecem i narodnim preporodima,s teorijom"narudzbe",s"ulogom intelektualca"u teskim vremenima?...I otkud sad odjednom NAROD,kao narucilac,gundja nas pisac,kad u knjizarama ionako nema knjiga,kad se isti taj narod uopce ne zabrinjava sto ih nema?!
7.
Nas pisac dakako ne zna da je rat sve promijenio i da nitko vise nije isti.Ta zbilja koju je poznavao,ta koja je bila norma njegova zivota,norma njegove normalnosti,iscezla je.Na istom mjestu pred piscevim ocima nice nova zbilja,uspostavljaju se nove vrijednosti,gradi se novi svijet kojem ce se udahnuti zivot tako sto ce ga se prvo imenovati.Posao izgradnje zapocinje imenovanjem:ovo je kuca,ovo je domovina,ovo je crno,ovo je bijelo...Nas pisac malko je zbunjen.On se skromno prisjeca da je imenovanje posao Boga(Vlasti,Drzave,Utopije).Nas pisac iznenadjen je tom opcom strascu prema imenovanju,ona kao da ima za cilj uvjeravanje sebe i drugih u stvarno postojanje nove zbilje.
Ovo je crno,ovo je bijelo,ovo je pravo,ovo je krivo...
Samo u cvrstim koordinatama,u jasnom i imenovanom svijetu,nismo izgubljeni,ne prijeti nam kaos ludila,viseznacnosti,visestrukih istina.Jer mi smo na pocetku,nama treba JEDNA istina.
U nasem piscu se najednom pali alarmno svjetlo:njegov posao,spisateljski,nije i ne moze biti pristajanje na jednu istinu.A u novouspostavljenom komunikacijskom sistemu izmedju njega i njegovih primalaca ima mjesta za jednu istinu.
Sve drugo je laz.
|
