Boris Dezulovic-KAKO SE GRADIO SUZIVOT CETNIKA I HVO-A DOK JE RUSENO SARAJEVO
LJETI 1992.,POKUSAVAJUCI SE,KAO REPORTERI,PROBITI U OPKOLJENO SARAJEVO,ZATEKLI SMO SE U KISELJAKU,GDJE SU NAS PRIPADNICI HVO-A I SRPSKI VOJNICI PONUDILI SLJIVOM I RAZVEZALI PRICU O SUZIVOTU...
U ljeto 1992.petorica nas-jedan mladi americki novinar,danski reporter Jorgan Hildebrandt,legendarni fotograf Alojz Krivograd Futy,Zeljko Maganjic i ja-naumili smo uci u opkoljeno Sarajevo.Plan da udjemo preko aerodromske piste zbog jakog je granatiranja propao,pa smo se razisli.Danac,Amer i Futy produzili su prema istoku:Jorgan je odande u svijet poslao sokantne fotografije leseva u nabujaloj Drini,mladi Amerikanac od svega vidjenog blago je senuo pamecu,dok su Futyja kraj Gorazda uhapsili cetnici.Desetak godina kasnije njegovi ostaci identificirani su u masovnoj grobnici u jami Piljak kraj Foce.
Maganja i ja,pak,nismo odustali.Obisli smo svaku mogucu adresu i okrenuli svaki telefonski broj bezbroj,sve dok se u srpnju,lutajuci oko Sarajeva kao lesinari oko strvine,nismo nasli u Kiseljaku.Lokalni
su nas HVO-ovci,otprilike kao da smo pitali gdje je najbliza trafika,uputili ulicom do kraja,pa desno,i onda samo ravno.
Tu,u kontejneru na kontrolnom punktu Kobiljaca,na nase zaprepastenje zatekli smo nekoliko vojnika HVO-a kako caskaju s pripadnicima snaga"Srpske republike BiH",kako se tada zvalo ono sto ce mjesec dana kasnije postati Republikom Srpskom.Gotovo da smo,blazeni u svom neznanju,skocili viknuti ljudima"pazite,cetnici!",kad su nas pozvali za stol,ponudili sljivom i razvezali pricu o"suzivotu koji je,eto,moguc kad se ljudi dogovore i ne pucaju jedni na druge".
Jedni na druge Hrvati i Srbi tu zaista nikad zapucali nisu,ali na trece,bogami,jesu.Sokirani,slusali smo pricu o topnickom gnijezdu Teritorijalne obrane BiH na obliznjem brdu,odakle su tjednima gadjani srpski polozaji.Kiseljacki se HVO ponudio"rijesiti problem",ali"nisu imali cime"."Sutradan",pricao nam je srpski vojnik dok su HVO-ovci odobravajuci klimali casicama rakije,"posudili smo Hrvatima pokretni top,takozvanu`pragu`,i stvar je bila rijesena".
Kad se jedan hrvatski borac uskoro svojim automobilom,s oznakama HVO-a,uputio na srpsku stranu"da proda nesto krumpira",srpski mu se kolega upeo da nam objasni ekonomske zakonitosti"slobodnog trzista"-ponudu municije,potraznju nafte i te stvari-te nas na koncu svojim policijskim automobilom preko srpskih barikada odveo na Ilidzu.S papirima HVO-a bez vecih problema
prosli smo uobicajenu kontrolu,saslusavsi prijetnje bezbednjaka kako ce"razjuriti svu tu srpsku i hrvatsku vojsku iz kafane",nakon cega su nas prebacili do Stupa,predgradja Sarajeva,i tamo predali lokalnom HVO-u.
TAKO SMO SE,ETO,MAGANJA I JA NASLI U SARAJEVU,LAKSE I SIGURNIJE NEGO DA SMO SE UPUTILI U BEC.MI,BUDALE,POJMA NISMO IMALI.DVA TJEDNA RANIJE SKORO SMO GLAVE POGUBILI ZAPEVSI
PRETRCAVATI PISTU,A SADA NAS JE U GRAD DOVEZAO POLICIJSKI AUTOMOBIL SA SLIKOM SLOBODANA MILOSEVICA NA VJETROBRANSKOM STAKLU I UPALJENIM ROTACIJSKIM SVJETLIMA,KAO DA SMO GLAVAMA BOUTROS I BOUTROS GHALI.
Moja novinska reportaza prosla je,jasno,potpuno nezapazeno,Bosnom su bjesnile Karadziceve horde i malo tko je vjerovao pricama o hrvatsko-srpskom saveznistvu i idili na sarajevskom Stupu,gdje nijednoj
kuci tada nije falio crijep s krova i gdje se,iako po nevjerojatnim cijenama,moglo kupiti i meso i povrce,koje smo onda dijelili sarajevskim prijateljima sto su pred nama plakali kao djeca vidjevsi
vrgave gomolje krumpira.
Nitko nam nije vjerovao kad smo donijeli price poput one kako je Karadzicevoj vojsci ponestalo goriva za oklopna vozila,kad im je cisternama nafte potpomoglo upravo Hrvatsko vijece obrane,ili
kako je za bombardiranja"balijsklih polozaja"stupski HVO navodio srpske avione.Bile su to,naravno,carsijske price,i bile bi posve nevjerojatne da se nismo vlastitim ocima uvjerili u"suzivot"Hrvata i Srba u obrucu oko Sarajeva,obrucu koji se tada i kasnije mogao probiti samo tu,sa zapada,uz podrsku HVO-a,i koji-naravno-tu nikad probijen nije.
"MI SMO S NASIM BALIJAMA ZAVRSILI PRICU",KAZAO MI JE ONAJ SRPSKI VOJNIK S KOBILJACE NA KRAJU RAZGOVORA."JOS SAMO DA HRVATI ZAVRSE SA SVOJIMA".
Bilo je to,podsjecam,prvog ljeta rata u BiH-mnogo,mnogo prije nego sto ce poceti ono sto suvremena povijest ljupko naziva"sukobom Hrvata i Bosnjaka".Danas,trinaest godina kasnije,Ivica Rajic-preseljen iz hrvatskog u haski program za zastitu svjedoka-Hrvatima otkriva necasnu ulogu HVO-a oko Sarajeva,a ovi zgrozeni podsjecaju da je rijec o ratnom zlocincu i zabranjuju televizijske emisije u kojima se na to makar samo pomislja.
Odlazeci tih dana iz okruzenog grada,htjeli smo cuti i Velimira Marica,zapovjednika HVO-a Stupa.Nismo
ni sjeli za stol,kad je unutra poput Terminatora banuo Juka Prazina,izbacio nas iz ureda i
sat vremena psovao i urlao na prestravljenog Marica,prijeteci da ce"licno pobiti sve koji suradjuju sa cetnicima",nakon cega je izasao i stalozeno mi izjavio da je"zadovoljan s pregovorima".Kako su kasnije zavrsili i pregovori i Juka Prazina,poznato je iz suvremene povijesti Bosne.
SVE MI JE ISTOGA DANA,PRED KOBILJACOM,FILOZOFSKI OBJASNIO JEDAN MLADI CETNIK-POCETNIK:"ZA SUZIVOT,KAO I ZA LJUBAV,IPAK JE POTREBNO DVOJE:TROJE JE VEC PREVISE."
BOSANSKI JE LJUBAVNI TROKUT,BAS KAO NA ONOJ PLAVO-ZUTOJ ZASTAVI,VEC TADA BIO ZATVOREN.
TKO JE KOGA PREVARIO?
I TKO JE ZADNJI DOZNAO?
("Globus"")
|
