Gordana Knezevic
DJECA I CJEPANICE
U napetoj tisini koju je paralo samo povremeno ometanje sa Vraca protekao je sarajevski"najduzi dan".Otisla je najveca vojna kolona na svijetu.Nestalo je mogucnosti da se po nekom libanskom ili kiparskom modelu dijeli Sarajevo.Sarajevo je od danas nepodijeljen grad.Nije to jos pocetak kraja agresije na BiH,ali je to mozda kraj pocetka.Lakse se dise.
U dugoj J(N)A koloni najmanje prostora pripadalo je"deci".Roditeljima koji su iz Beograda dosli u Sarajevo da traze svoje sinove nista se ne moze prigovoriti.Oni vjerovatno nisu znali ili nisu htjeli da znaju da su djeca,ako je to adekvatno ime za pitomce,dio velike igre oko kasarni,teritorija,podjela i ubijanja Sarajeva.Niko vise od tih roditelja,ali bogami i od clanova Predsjednistva BiH i obicnih Sarajlija,nije zelio da"deca"sretno napust se"marsalku".Razumljivo je da se nije moglo dopustiti da sa"decom"iz"marsalke"izadje i tesko oruzje.To oruzje je potrebno da bi nasa djeca ili deca-kako ih ko vec od nas zove-mogla izaci iz podruma,voziti se tramvajem,ici u skolu i zivjeti kao drugi,normalan svijet.
Posto je dan protekao u znaku"dece",osecam se slobodnom da prepricam jedan telefonski razgovor Zdravka Grebe sa"Radija 99"i
njegovog beogradskog prijatelja.Zabrinut(ne bez razloga),beogradski
prijatelj pita:"DA LI JE MOGUCE DA CE NEKO BOMBARDOVATI BEOGRAD?",i panicno uzvikuje:"ZNAJU LI ONI DA MI IMAMO DECU!?"
"A MI U SARAJEVU IMAMO CEPANICE",odgovario je Grebo.Eto,
"marsalka" je iseljena,"deca"su otisla,a na nama je da bdijemo nad nasim"cepanicama"koje vole da se igraju,traze da nesto jedu,ne shvataju zasto ne mogu u dvoriste i zasto ce im svjedocanstva biti podijeljena kad vec ne idu u skolu.Nase"cepanice"su strpljive.Mi nismo spremni da ih mijenjamo za tesko oruzje.Ali nase"cepanice"su i nestasne,jutros su smislile novu pjesmicu:"Ovo nam je nasa borba dala/da nemamo kasarnu"Marsala..."
("Oslobodjenje")
|
