Josif Brodski
STIH ZA BOSNU
Dok sipas skoc,gasis cik trave,gledas koliko je
sati,dok tvoje ruke popravljaju kravatu,ljudi umiru.
U gradovima cudnih imena,pogodjeni mecima,
uhvaceni u plamenu,uglavnom ne znajuci zasto,ljudi
umiru.
U malim mjestima za koje nikad nisi cuo,ali velikim
za one koji nemaju sansu da viknu ili kazu zbogom,
ljudi umiru.
Umiru dok ti biras nove apostole zapostavljanja,
samoogranicenja i slicnog od cega ljudi umiru.
Predaleko da bi se bavio ljubavlju za bliznjeg brata
Slavena,tamo gdje tvoji beruvimi boje ljeta,ljudi umiru.
Dok se statue ne slazu-Kainova verzija,historija je
sklona da ih koristi za svoje pogonsko gorivo.
Dok gledas kako se sportisti takmice,provjeravas
racun u banci,ili pjevas djetetu uspavanku,ljudi
umiru.
Vrijeme,cije ostre bodlje dijele ubijene od
onih
koji ubijaju,proglasise potonje pleme za tvoju vrstu.
("New York Times")
|
