Sukrija Meholjic
Bol za rodnim gradom
NE DAJ SE,SREBRENICO MOJA!
U tom samrtnom ljetu godine 1995.,na izmaku dugog milenija,u srcu civilizovane Evrope,u zemlji Bosni ponosnoj,u zasticenoj zoni UN-a,u nekada mocnom i nadaleko cuvenom Jupiterovom gradu Argentariji,u gradu harmonije i ljepote zivljenja,u gradu dobrodusnosti,humanosti i cestitosti njegovih zitelja,u gradu moje mladosti i stvaralackog zanosa,dogodi se pred ocima svijeta ljudska tragedija,planetarnih razmjera.Oruzane snage bosanskih Srba pomognute vojnim i paravojnim formacijama iz Srbije i Crne Gore,pocinise ovdje nezapamcen masakr nad vise od 8000 neduznih Bosnjaka Srebrenice i prognanika iz osam susjednih opstina.
Umire li ovo,i ovako,Srebrenica za sva vremena?Smrt je okupirala srebrenicku kotlinu.Smrt,samo smrt,samo sama smrt.Svuda samo mejti,nema dzenaze.Srebrenica sama na ovome svijetu,a Svijet u Srebrenici.Mogli ste gospodo Jan Karremans,Jasusi Akasi(Yasusi Akashi),Bernar Zanvije(Bernard Janvier)Butros Butros Ghali.Mogli ste,a zasto niste?Samo vi znate.
Istovremeno sa stravicnim genocidom pocinise agresorske snage i vandalski urbicid nad tobom,Srebrenice moja draga.Glavni reperi tvoje kulturno-historijske,graditeljske i vjerske proslosti postadose prioritetna,unaprijed odabrana,meta napada.Preko noci napravise dusmani od tebe prosjaka,a moja bol za tobom se udupla.Ti dobro znas,rodni grade moj,koliko sam ja,kao tvoj glavni arhitekta i urbanista,ulozio truda,ljubavi i stvaralacke energije da se sacuva tvoj identitet,funkcionalno oblikuje tvoje urbano tkivo,te ljepotom zaodjene silueta tvoja.Ali,ne ocajavaj,najdrazi moj.Bio si dosad,sjeti se to,devet puta rusen i spaljivan pa si se kao fekiks iz pepela svaki put ponovo dizao jos veci,ljepsi i poznatiji.I sada ces,siguran sam to.Svijet je pun dobrih ljudi koji ruku pomoci ti hoce pruziti,jer ti si najveca bol Bosne,paradigma sveukupne Bosnjacke tragedije.Ti si zapravo simbol nase teske Bosnjacke sudbine i neshvatljivog odnosa ostatka svijeta prema Bosnjacima.Ti si najveca mrlja suvremene civilizacije.I zato sa pravom ocekujes radikalni zaokret u odnosu prema tebi,Bosni i Bosnjacima na trusnom Balkanu.
Istina i pravda su dostizne,ali spore.Evo,izmice i deseta godina od masovnog pokolja tvojih i mojih nevinih sugradjana a niti su glavni projektanti zla,ratni zlocinci Karadzic i Mladic,privedeni Haskom tribunalu,niti je srpska strana istinski priznala i osudila zlocin u Srebrenici.Istovremeno,neumorni,hrabri i odvazni predsjednik Drzavne komisije za trazenje nestalih Amor Masovic sa svojom ekipom skoro svakodnevno ekshumira posmrtne ostatke"nestalih"
Bosnjaka i slaze kockice u mozaiku istine o dimenziji zlocina u Srebrenici.Haski tribunal uspijeva prepoznati genocidnu namjeru o monstruoznoj likvidaciji hiljada neduznih srebrenickih civila te donosi presude o genocidu.Klupko istine se polako ali sigurno odmotava.Tako je nedavno u javnosti prikazan i tv snimak,dosad brizljivo prikrivan(?),na kome se lijepo vidi kako pripadnici jedne specijalne jedinice MUP-a Srbije hladnokrvno ubijaju zarobljene srebrenicke mladice.Stravicni snimak je sokirao svijet,ali ne i pocinioce zlocina.Ne znam kakav jos materijalni dokaz treba predociti srpskoj strani pa da ista prizna svoju krivicu.Izgleda da cemo jos dugo morati cekati da se pojavi srpski Vili Brandt koji ce smoci snage da stane pred svoj narod i sve nas,te istinski prizna i osudi agresiju na BiH,pokloni se zrtvama genocida u Srebrenici,pokaje se,izvini i zatrazi oprost za monstruozna nedjela koja su pripadnici srpskog naroda pocinili nad neduznim civilima.
Njemacki ministar vanjskih poslova Joska Fiser dobio je najvece jevrejsko priznanje"Nagradu Leo Bek"za zasluge i unapredjenje odnosa sa drzavom Izrael i njenim stradalnicima u Drugom svjetskom ratu.Rekao je tada:"Nacisticka Njemacka je pocinila genocid.Ko ovo zaboravlja pretvara istorijsku istinu u laz."Zasto srpski politicari bjeze od srebrenicke istine?Jedan od odgovora lezi u cinjenici da jos nije razbijena iluzija u srpskom narodu da oni koji su organizovali i provodili najveci zlocin u novojoj historiji BiH i Evrpe nisu heroji srpskog naroda nego,naprotiv,najveci zlocinci koje civilizacija pamti i da se isti moraju privesti pravdi i osuditi.Dakle,nuzno je pokrenuti talas otreznjenja srpskog naroda hipnotisanog nevidjenom propagandom sto ne prestaje punih 15 godina sijati mrznju i odobravanje zlocina.Pravda i istina moraju,kad-tad,biti zadovoljene.Zlocini ove vrste nikad ne zastarijevaju.Satisfakcija,koja je tako potrebna i Srebrenici i BiH u cjelini,moze doci samo ako svi zlocinci budu tamo gdje im je i mjesto i ako Srbija i Crna Gora budu snosile svoj dio odgovornosti za agresiju i genocid.
Tragedija Srebrenice je globalna tragedija civilizacije i sramota cijeloga svijeta koja obavezuje medjunarodnu zajednicu,a prvenstveno Bosnu i Bosnjake dok je god Bosnjaka i Bosne.Srebrenica je neprebolna otvorena rana Bosnjaka koja ce vjecno podsjecati na najtuzniji dogadjaj u historiji bosnjackog naroda i nikada se ne smije zaboraviti.
Pokazimo svijetu svojim radom i ponasanjem u novim sredinama,
koje nam u nevolji utociste pruzise,da mi nismo narod za odstrijel.Naprotiv.Ne zaboravimo mracnu proslost i ne dozvolimo da jos jedanput potamni zraka svjetlosti na obzorju bosnjacke niti bilo cije buducnosti.
Nakon Ausvica svijet rece"Nikad vise".Pedeset godina poslije,dogodi se Srebrenica.Svijet se opet zaklinje.Historija se zaista ponavlja.Ne znam dokle ce?
Jednom uvazeni reis Mustafa ef.Ceric kaza u svojoj dovi(ja bih je sa dopustenjem nazvao himnom o Srebrenici),izmedu ostalog:"Neka tuga postane nada!Neka osveta bude pravda!Neka majcina suza bude molitva da se nikada nikome ne ponovi Srebrenica".Amin,kazem ja.
|
