KAD JE BIO JULI
A sve ti ovo pišem da ti reknem da sad narod kuka za Titom i onim vaktom kad je on vlado. Taj dan četvrtog maja slušao sam na radiju kako je u drvaru pitalo narod šta misle o titi i svi butum žale za njim a naj je bolje reko jedan mali. Kaže moj dedo je radijo u titinoj državi pa sad ima dobru penziju i svi od nej živimo a moj babo radi za nove vlasti i ništa nejma.
Pa reko Bože dragi on se i rodijo u maju i umro u maju i vazda mi žao što ga nijesam upamtijo a nijesam upamtijo ni rahmetli deda da mi priča kakav je bio jer ga je on na sutjeski vidijo.
Od rata više za četvrti maj u tri i pet nikad ne zasvira svirena al ga men se čini narod voli više nego ikad. A u ratu i odma nakon rata popljuvalo bilo ono što je uradijo i na njegovo bratstvo i jedinstvo.
Nura Bazdulj Hubijar, dobitnica VBZ-ove i Večernjakove nagrade za najbolji neobjavljeni roman 2005.
Roman o srebreničkoj tragediji te o 'čudotvornom' djelovanju pripovijedanja: mladić piše pisma mrtvom ocu o obiteljskoj tragediji što se dogodila u očevoj odsutnosti (a zapravo je riječ o jednoj te isto priči koje mladić neko vrijeme ne želi biti svjestan, no poslije sve to pomirljivo prihvaća i razvija individualni humanizam moguć tek nakon suočenja s velikim gubitkom. Dirljiva, izvrsno ispripovijedana priča! Autorica je stvorila posve osebujan idiom u kojemu su junakov svijet i svijet teksta jedno i neodjeljivo.
|
