Dr Marko Vesovic
NA CETRDESETI RODJENDAN
Cetrdeseta tu je;a eto-ne zaradih
Ni zatvor,ni medalju.I nista osobito
Uspio,eto,nisam da saznam.Ni da sazdam.
Ni zivljenih istina,ni istinita zivljenja.
Dusa je,ko svagda,roda tek s jednom nogom u bari.
Ni istinita zivljenja,ni zivljenih istina.
Al se bar stisala dvorjanska laska sto je
Istinu o kraljevstvu drzala podaleko
Od usiju vladara.
Sto bi s onim mladicem koji se pred zrcalom
Divio svome licu ko sto se izletnici
Zalasku sunca dive?
Sto bi s onim mladicem sto vjerovase da se
Duvanjem u vale poplavi mozes oduprijeti?
Sad,cin mu svaki biva-patuljak sto vrat lomi
Preko zrnca pijeska.Sada mu,sve,iz saka,
Klizi ko nauljena ledja grckih hrvaca.
I ramenima slijeze pod poplavama raznim.
U srednjim dozama uzasava se nad Jagom.
Jer zna:sa svijetom je kao sa starim sagom
Ciji se nabori vise ne mogu ispraviti.
OVA PUCNJAVA
Ova pucnjava prosto nam usla u krv.
Kad je tisina,napet sam ko struna,
Sve mislim:boze,sta li nam sad spremaju?
Bez pucnjave se,ko ni bez kafe izjutra,
Ne mozes rastrijezniti.A cim se mitraljez glasne,
Ja odmah olabavim,zena pocne praviti razljevak,
A djeca mi se po kuci raskokodacu.
Opet se puca,znaci,sve je opet u redu!
A jucer,ja se vratio s posla i pitam:
Je li se pucalo dok mene nije bilo.
Najmladja scer mi kaze:"Ih da znas,tata,
Kako su dvije fino profijukale".
|
