subota, 15.01.2005.
On je mlađi!
On je mlađi, rodio se kasno i nije mu jasno zašto otac govori da bi trebalo sve srbe na vrbe, kako da objasni da voli baš nju, baš srbkinju, baš Milanovu kćer, kako objasnit ocu kojem je bio geler, kojem su cijeli odred pobili srbi, kako objasniti kako je on uvijek išo' prvi. Da je rođena u Zagrebu 85'-te isto ko' i on i da sada nosi baš njegovo djete. Trebat će starom xanaksa ko' njoj piva onda kad je sve počelo kad je s njime na maturalcu bila. Oni su urbana djeca, briju na X-ove i na partye, ne zanimaju ih hvidre il' komunističke partije. Oni vole samo Dinamo!! I Eddya i Dusa, pacifisti bojkotiraju sve što je made in rusia. Oni su metropola, aquarius, oni su radio 101, da ih pitaš tko je predsjednik oni će ti reći ne znam! Kasno je za pobačaj, iskreno oni pobačaj ne žele, vole se ludi maturanti, svoje djete žele. Imam plan reče im tata i mama od burana, tako je svejedno, svi zovu, prešutjet će da joj je puno ime Milana. Al' ne ne, saznali bi oni to kad tad, stari voli kad sam iskren zato im to idem reći sad, sad, sad. Travno, zgrada, liftom do četvrtog kata. Prezime Marušić, njegova mama im otvori vrata. Dobro veće. Bog mama, fino miriše ti sarma. Ovo je moja moja djevojka, drago mi je gospođo ja sam Milana. Ja sam Marija, vi uđite, sad će večera vi se poslužite. Tak si zgodna, idite za stol ja ću doći odmah. Za stolom stari sa žujom, puši kolumbo cigarete. Na zidu Franjo spomenica iz rata bajonete. Koga to moje oči vide, hvaljen isus, sine. Muški stisak ruku koje se znoje i pitanja koje je ime tvoje? Milana, ona reče blago i stvarno mi je drago prezime nije bitno, ma bitno je mala bitno. Dovodiš mi četnike u kuću, mali imaš muda, to nije sve stari. Milana je sa mnom i trudna, već treći mjesec. Došli smo reći vama pa idemo do njenog oca Milana i njezine mame Jele. Franjo, to je njegov život, nek' naša djeca rade što god žele. Došli smo reći mama prvo Vama da ćemo se vjenčat. Ako ćeš se s njom vjenčat onda mali možeš komotno odjebat iz stana, a obojica znamo da nemaš kamo. On se samo diže sa stola, pogleda Milanu reče joj, Milana hajmo', ajmo' u pičku materinu odavde. Ivane stani! Ivan stade, otac na koljena pade, otac pade u plač. U desnoj ruci mu osigurač. Otac jeca, u ljevoj ruci bomba mu šljaguje, Što srce ga šverca i kaže e ne i moja djeca! I zlo mi je da mi ovaj srpski geler puče u srpsko unuče imam. Isto bi me bolno, isto bi me ubilo. Slušaj me tata, pun mi je kurac više i tebe i rata! I ustaša i četnika i partizana i domobrana! Ja volim nju, više nego ti domovinu, Tuđmana i generale! Ja volim nju i boli me kurac za ostale! Ona je moj bljesak, ona je moja oluja, moja crkva i papa, ona je moja spomenica rata! Umprofor, prevlaka, ona je moja haška klupa. Ona i djete su mi bitni nego ti i mati i sve to skupa! Otac se skameni, otac se nemiče, otac zanijemi. Marija mu žena smilujuće stišće šakama ramena. U sobi muk, jedini zvuk dolazi sa linije. Svira linija Mate Bulić i pjesma gori borovina. Gori, gori mater joj jebem, on gori dok gleda sina kako ga ne jebe ni pet posto. On je naprosto sretan. Gleda svog Ivana, svoje djete kako je hrabar i odvažan ko' i on 90'-te. Ali nije on za dom spreman, on ga napušta spremno i nije mu svejedno, živjet će bez pomoči mame i oca. Ponosan ali u pravu, s Milanom napušta na ulicu, Božidara Maldovca, Travno. Drži Milanu i šaku čvrsto. Volim te, bit će sve u redu vjeruj mi, no sikiriki! Ivan se počne derat ne, ne, ne, nee! Čuli su eksploziju u Gragujeveke na ulasku u Utrine. Malo prije HG-spota Ivan se jecajući smota na Zagrebački asfalt sad ko' da zna šta je rat! Edo Maajka Ja sam mlađi! Tibor |
