L'angolo bordeaux

I tako smo u ranu zoru 25. kolovoza krenuli put austrijske prijestolnice. Otprilike sedam sati putovanja od kojih svega dva kroz Sloveniju . Posjet Schonbrunnu (nakon Versaillesa, svi su mi ti dvorci isti ), smještaj u groznom hotelu i odmah nakon toga odlazak u Prater . Malo dijete u meni je najprije pojelo ogromnu bečku šniclu (ma pohano meso, ništa posebno-drugo nisam znala naručiti jerbo njemački ne znam a oni ne pričaju engleski), pomfri i miješanu salatu i popilo pola litre pive a zatim krenulo u istraživanje parka. Vodič (moja generacija) me najprije nagovorio na neki rafting za vrijeme kojeg sam gotovo ostala bez bečke šnicle u trbuhu, a nakon toga (za smirenje ) na Colorado boat. Sjela sam u splav, zauzela srednju poziciju, i na kraju bila mokra kao miš. Ali vesela.
Povratak u "hotel", noćenje i doručak. Prvu noć su dječica bila dobra i poslušna .
Drugo jutro kratak razgled onog što su Habsburgovci ostavili i zatim polazak za Prag .
Moram napomenuti da su gimnazijalci bili pravi: na svakoj pumpi na kojoj smo stali uglavnom su si kupili po limenku pive (0,33), pogledali prema meni i kolegici i zatim popili sok od hmelja. Hvalim ih zato što nisu iz busa iznosili ruksake koje bi onda na pumpi nakrcali zalihom za noć. Bili su fer. . Tax free zona Znojmo izmuzla mi je prve euriće u Mangu: hlače i kožni remen.
Stižemo u Prag. Ime hotela govori za sebe: Fortuna Luna . Prava fortuna je biti smješten tamo. No, ipak je praški smještaj bolji od bečkog.
Prvi izlazak u Pragu (večera u hotelu nije vrijedna spomena - bečka šnicla, drugi put). Bus, pa metro jedan pa metro drugi...

To je rečenica koju svaki, pa čak i onaj najpijaniji, hrvatski maturant mora zapamtiti nakon samo jedne vožnje metroom. Naime, vozač ju ponovi na svakoj postaji, i to zvuči stvarno fino i kulturno.
Pa da, kulturan je to narod, ti Česi. Ima još onih koji nose sandale i bijele čarape, ali sve u svemu nikad ne bih pogodila gdje sam da mi netko nije rekao gdje idem :D.
Stižemo u grad. Presjedali smo na postaji Ladvi, pa Museum i sad smo na Musteku. Ahmed ima povoljan tečaj pa mijenjamo euriće u krune. Puno nula a sve jeftino!
Puštamo bandu na slobodu i zakazujemo sastanak za 23.20, moramo stići na posljednji metro.
Povratak u hotel, upute za uporabu noćnih sati i spavanje .
Nisu nas budili, ni s recepcije ni iz policije. Dječica su bila dobra.
U 9 sati krećemo u razgled Praga. Sve izgleda impresionantno: Vaclavske namesti, glavni praški trg prepun ljudi i trgovina (ipak živimo u kapitalizmu, pa čemu opiranje), silne galerije i znamenitosti, sinagoga, neke druge "namesti" i napokon ručak. Popila sam pola litre tamnog piva. I slikala se, da mi Najdraži povjeruje. Slobodno vrijeme posvećujemo shoppingu: napadamo New Yorker, Zaru, Haundem, Mango (drukčiji je od onog u Znojmu :D). I veliki šok: Bata cipele nisu talijanske cipele. Bat'a se čita "baća" i to je češki postolar koji se obogatio na cipelama. Kako ja to nisam znala???
No, nije bitno, posjetila sam "baću" i snimila lijepe balerinke. Rekla sam da ću razmislit do sutra.
Idemo na večeru u neku pivnicu pod imenom Arena. Moram li reći što smo jeli? Bečki odrezak. Treći put: jednom svojevoljno, zbog jezične barijere, a dva put prisilno. I pijem opet pola litre tamne pive. Neće to dobro završiti. Vruće mi je, crvena sam i stalno bih se smijala. Budući da djeca jedva čekaju neki takav eksces, prisiljavam se zadržati prisebnost, makar dok ne stignemo u hotel.
Tuširanje, smijanje, oblačenje, smijanje, šminkanje, smijanje, polazak u grad. Bit će to za neke duga noć. Odlazak u nezaobilaznu i po mnogima najbolju prašku pivnicu - "U Vejvodi". Sjedamo a ja naručujem vodu :D.
Nekoliko stolova udaljeni od nas sjede neki od naših učenika. Stiže konobarica i nosi pet piva: učenici nas časte u nadi da ćemo poludit od alkohola. Stižu i becherovke....
Oko ponoći i pol, ekipa odlazi u disko a mi ćemo, zajedno s onima koji ne žele u "Karlove Lazne" (to je onaj disko na pet katova, sa hrpom maturanata koji se tresu na taktove hr hitova), prvi noćnim busom u "Lunu" na spavanac. Slikamo se malo u pivnici i spremamo okinut zadnji snimak kad eto ti problema: djecu koja su krenula u disko zaustavila policija. Nemaju dokumente i malo su piškili po cesti. I po crkvi. Neki su pobjegli a neki su platili "kaznu" od 500 kruna (malo više od sto kuna). Nevjerojatno ali istinito. Idemo mi u hotel a sutra ćemo očitat bukvicu partijanerima koji su prijatelja ostavili na cijedilu nakon što smo sto puta rekli da moraju biti svi u grupi.
Zora je svanula: idemo vidjeti kakvo je stanje s maturantima. Nije loše, veseli su, malo smrde po alkoholnim parama ali bit će ok. Doručkujemo i odlazimo u Hradčany, ilitiga praški gornji grad. Nakon toga ručak (ne, nije bila bečka šnicla četvrti put) i slobodno vrijeme. Nekoliko trgovina nismo stigle posjetiti jučer pa ćemo danas. I nakon toga odlazimo u hotel predahnuti malo. Maturantima i cama smo održale predavanje o ponašanju i rekle da večeras mogu van ali ima da kažu kad će se vratit i da se vrate svi u grupi, jer ćemo ih kolegica i ja čekati na recepciji i postrojiti. Nakon večere na Vltavi idemo u grad i dogovaramo strategiju za posljednju prašku noć: jedan dio djece će prvi noćnim busom s nama u hotel, drugi dio će doći busom oko 3 a treći prvim jutarnjim metroom. Budimo se u tri manje deset da pobrojimo prvu garnituru partijanera a zatim u 5 i pol da postrojimo ostatak. Sve je ok. Za svaku pohvalu. Zabavljaju se oni a bogami i mi.
Polazak za Budimpeštu: putem nas čeka kiša i ulazak u Slovačku. Grozan prizor, sve pusto, staro i nikakvo. Kiša nas dočekuje i u Budimpešti, a naš vodič me uvjerava da je to super i da je mađarski glavni grad posebno šarmantan kad je okupan kišom. Sutra će biti bolje? Neće, ali čitajte dalje.
Hotel opet ima super ime: Ventura (mene podsjeća na Avventura). Nije loš, bit će ok.
Večera (cigansko pečenje - dobro zvuči ali grozno izgleda. O okusu neću) i iščekivanje Barbare - lokalnog vodiča koji bi nas trebao odvesti do centra, i to - zamislite samo problema - javnim gradskim prijevozom. Barbara je gromada od žene. Priča više srpski nego hrvatski i ne poznaje svoj rodni grad.


Nakon što smo se dobro nasmijali na račun Barbare-vodiča wannabe, vraćamo se sami u hotel i idemo spavat. Opominjeno djecu ali spavamo mirno. Nitko nas ne zove zbog buke.
Kiša pada i dalje. Vodič kaže da neće dugo potrajati taj doživljaj mokre Budimpešte. Razgled grada (uglavnom iz busa), odlazak u hotel na ručak (ona šnicla, četvrti put) i zatim shopping za dio ekipe a za ostatak "odmor" u hotelu. Malo sam peglala Maestro i Mastercard karticu i vesela se vratila u Venturu. A kad tamo sve pršti od veselja: djeca su si malo popila, da si poprave raspoloženje. Nisu oni ljudi od popodnevnog odmora. Prisiljavamo ih na tuširanje i presvlačenje a zatim nas Barbara vodi u Csardu, na "tipičnu" mađarsku večeru. Žali bože dvanaest eurića.
Dio ekipe će u disko zajedno s nekom drugom hr grupom maturanata a dio će u hotel na pravi odmor. Dogovor je da se vrate prvim tramvajem. No, vlasnik diskoteke je odlučio da se njemu ne radi do pet nego do dva pa je dječicu izbacio van u 2.15. I što sad? Stiže sms-vapaj. A ništa, sjedajte na taxi i dolazite u hotel. Kolegica i ja silazimo i jednoj ekipi (bilo ih je dvadeset u četiri taksija) dodajemo nešto forinti da plate uslugu pijanog taksiste. Odmah po ulasku u hotel primjećujemo da je prisutna tendencija nastavka druženja po sobama. Nema nam druge nego da dežuramo ispred soba na prvom katu. Tako je bilo do nekih 4. Tada smo se uvjerile da svi spavaju osim muškog tria u jednoj sobi, no nema frke jer ionako nemaju kod koga ići budući da svi spavaju :D.
U 6 i pol zvoni budilica. Idemo buditi partijanere i nagovaramo ih da se otuširaju i spakiraju. Čeka nas povratak u Rijeku.

Osobni dojam? Bilo mi je fenomenalno. Zabavila sam se više nego na vlastitom maturalcu i ponosna sam na to kako je sve teklo.
U ovom bih trenutku voljela da djeca znaju za moj blog i ovo pročitaju: BILI STE SUPER!!!